Kupio sam fluorescentnu nepromočivu jaknu da me mogu iz avaxa locirati. Vjerovatno me može uhvatiti fotonski radar u Pekingu. Morao sam kupiti jaknu, dozlogrdilo mi je sušiti džemper i košulju na konvektoru. Nemam gume, handrbeza na gaćama.
Sunce sija, dobro se osjećam. Jučer sam bio down, poželio sam da me dron pogodi. Naprosto gledam da preživim, gledam da ne doživim nervni slom. Dosada izaziva tešku koroziju mozga. Ne znam koliko sam pametan, za takvu varijantu priče me zaboli. Ne bih o ženama. Žena zna ono što šejtan ne zna. Nepoznata bića u galaksiji. Ne želim da filozofiram, um da pomračim.
Vidim kakvi hemoroidi u folu umjetnosti plivaju kraul ko Johnny Weissmuller. Muka mi je. Tražim mjesto da povratim.
Penzionisan sam 1996. godine, konačno sam postao slobodan građanin. Poslije vremenske distance, kada rekapituliram, pozlilo mi je od slobode, uostalom niko ne jebe tragediju anonimusa.
U ratu, u oskudici pošao sam da prodam žensku tašnu, zaustavio me šupak sa tandžarom na leđima, tražio papire. Tašnica je ispala iz šinjela. Vojni drotovi vodili su me u štab blizu Rajlovca. Od umora htio sam da legnem na asfalt. Pucao me osjećaj nelagode i anksioznosti. U kancelariji komandanta soldžeri su sjedili s kalašima pored nogu. Komandant je povikao: “Zašto mi dovodite bolesne, znate da jednog dana možemo odgovarati za to?” Zamolio sam da odem do ćanife, pored buradi sa vodom iskipao sam mekinjaš.
U regionu, globalnom svijetu, operativan je projekat zla. Ko će u toj priči bolje jebati, ko to zna. Vidim da se dešava hrkljuš na svjetskoj razini. Poslije buđenja sretan sam što mogu kupiti pavlaku, cigare i mlijeko.
Žene me isfuravaju, osjećam se grozno. Nije sujeta nešto je gore i crnje. Kako god okreneš ẓ̌ivot je pakleni rat. Floskula neprimjerena kultnom piscu. Jedina moja podrška, jedina zaštita je jutarnja magla. Vidim da sam u ovoj priči sitna riba, neprimjetni klošar koji čeka ček od penzije. Kako sam velik i jadan. Zar to nije za respekt?
Mobilni telefon za mene je iritantna stvar. Kada me strefi žuta minuta opalit ću mobilni sjekirom za bukovinu, da se razleti na milijardu komada. Halali Huso materi.
Klizavo je na ulici. Šta da radim? Da se vratim kući? Neću kući može mi ga neko pući. Help! Hilfe! Vidim poštara i ludu babu pred haustorom. To je više nego dovoljno. Vadim iz džepa polomljene cigare, kezim se. Zar nisam um?