Na Markalama sam kupovao krompir
Čovjek iskrivljenog lica stavljao je givikt na vagu
Osjetio sam da me neko hvata za ruku
Idiot me ljubio u rame s osmijehom
Od kojeg su mi srsi pošli niz leđa
S kesom ušao sam u bircuz Mornar
Alkosi su stajali poredani za šankom
Kao pred streljačkim strojem
Gluhonijem odrpan čovjek mimikom tražio je cigaretu
Udarao je old time mjuz
Zaudaralo je na lošu rakiju
Prve kapi kiše zveknule su o asfalt
S podignutom kragnom i maskom na ustima
Gledao sam se u staklo izloga trgovine tekstilom
U raspašoj varijanti koračao sam ulicom
Mokar sjeo na klupu i zapalio cigaretu
U sablasnoj tišini izustio sam stihove jutros ispisane:
proklet u svoj samoći
kroz ruševinu prošlosti skitam
šakom drobim vlažnu zemlju
dijabolično sretan što sam na ulici
***
U sparno proljetno jutro preznojavao sam se
U bašti knjižare Buybook
Dobovao sam prstima po stolu
Krenuo u Centralni zatvor
Da dogovorim čitanje za spodobe iza rešetaka
Otvorila su se teška vrata
Murjak crven u licu zurio je u mene
S brade mu je kapao znoj
Predstavio sam se kao književnik
Izdeklamovao svoju ideju
Kloc me pogledao i izustio: Marš van!
Vratio sam se u knjižaru
Starija žena velikih sisa s naočarima navrh nosa
Čitala je knjigu
Osjetio sam da mi kurac pulsira
Primjetila je da piljim u nju
Iskulirala me
Imao sam poriv da glavu nabijem u glomazne dojke
Jebi ga, nije prvi put da mi se naum izjalovi
Taj me peh prati čitav život
Ne mogu ga se otresti
Uvijek neki vrag
Ili su novci u pitanju
Izofiram se da sam pjesnik
Penzioner
Ostanem na ulici jadan i čemeran ko usran golub
Odvratno smiješna stvarnost
Nisam Cazanova
Nisam jebač
Volim pičku
Kakvo je zlo u tome?
Neka mi moralisti oproste na ovim riječima
Ja sebi gubitniku ne mogu
Protestujem protiv sebe
Na sud ću se prijaviti da rasteretim dušu
Da je sreće bio bih oženjen
Ovako mi ništa nije preostalo
Osim da se proždirem u samoći
I osluškujem sopstveni korak na ulici
Koja me vodi u ambis, mračni ponor bez dna