foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Avanti

Svakodnevno gledam, svjedok sam strašne propasti, gledam kako sirotinja i propaliteti grozno crkavaju. Horde jadnih ljudi žrtve su odmazde, hodaju pognute glave, huligani igraju prljavu igru, spremni su u svakom trenutku da ti kosti oglođu. Sarajevo today. Na momente imam tjeranje na povraćanje. Sotona me vrbovao, u vokabularu očigledno nemam lijepih riječi.

Jutros sam u redakciju Nomada poslao katastrofalno loš tekst. A u hodu vagao sam riječi, rečenice, fragmente, nisam bio pri čistoj svijesti. Poslao sam sms urednici da tekst likvidira. Momentalno sam osjetio olakšanje. Fjodor Mihajlovič je fulao, zašto ne bih ja? Fula može biti strahovit poticaj u spisateljskoj praksi. Često se desi da literarni zajeb može biti dobar vjetar u jedra. Challenge je pokazao da je loptica udarila daleko od linije. Kad nisam u stanju locirati defekt u pisanju bilo bi bolje i poštenije da tušim paradajz i patlidžan na pijaci. Malčice sam popucao po šavovima, krompir sam umotao u foliju, zaštekao u kredenac. Vozi me poriv da ulicom hodam sa štipalicom zakačenom za uho. U pekari kupim burek, progutam zalogaj, ostatak bacim golubovima.

Mati brani da se prežderavam. Trbušina je kritična i preglomazna. Čekam da mati sklopi oči na kauču, kradem grah iz šerpe, sipam ga u prljav tanjir, kusam nad sudoperom, bez kruha.

Sjedim sa otmjenom gospođom, magli držim predavanje, žena na papir bilježi moje misli. Pitam je: “Mrziš li me što sam genije?” Šuti, na čudan način žvače zrak.

Nisam pošao da spremam ispit iz odbrane i zaštite, pošao sam da kupim jufku za pitu i jogurt. Negdje u hodu izgubio sam kalauz za ulazak u vlastitu dušu.

Više volim gledati blavor konja nego slušati priču pavijana s kravatama o pravdi i istini.

Tri i po sata kod Sebilja čekam Suzanu Mančić. Nema je na horizontu. Garant je porše riknuo. Kažem sjeban: “Šemso, motaj kablove, udaramo štangas, krećemo u nove pobjede.”

U ludnici derem u papučama hodnik, Radovan sjedi u ambulanti, duma stihove o srijemošu na Durmitoru. Ne jebe za suhu šljivu moju krvavu pidžamu. Sestra zatvara vrata ambulante, frajeru nije jasno da sam za njega Zbigniew Herbert. Solidno lud pjevam: Procvjetala ljubičica žuta gdje se posro Karadžić kraj puta.

Gledam se u ogledalo, lice je potamnilo, kokuzna farba, podsjeća na zapršku. Kako je divan ovaj život. Prijatelju, kako ćemo? Prijo moja, lako ćemo. Svi u napad, jebimo majmunima mater. Rušimo zidove. Avanti.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik
Rodić: Akviziter
Rodić: Laureat
Rodić: Kuga
Rodić: Stand-up
Rodić: Tragedija
Rodić: Paranoja
Rodić: Eutanazija
Rodić: Jutro