U Omišu, u sobi u potkrovlju, ležao sam na krevetu. Obamro od alkohola. Kaput nisam skidao sa sebe. Pijan ustajao, odlazio u kupatilo, ležao satima u kadi, štiklao cigaretu za cigaretom. Babe su beštimale s fonistri, gazda Milidar, smiješan čovjek, svaki dan me zvao u lov na koke. Šjora Mande, žena Gering, rondala je da se kasno budim, šukala da se kafa ohladila, da se tako šoldi ne mogu zaraditi. Radio sam kao balkalior, vozio turiste velikom pasarom u kanjon Cetine. U kužini na stolu stajala je butelja vina i bokal s vodom. Nije mi padalo na pamet da pišem, pored kreveta bile su razbacane knjige, prljav veš i listovi novina. Ušao sam na velika vrata u ludilo, nije mi bilo povratka.
Na nebu se navlače crni oblaci ko poderan jorgan na gole noge. Ojađen od sreće teleportirao sam se u buregdžinicu na mastan burek. Ništa nemam, to je sve što imam. Poludio sam od normalnih ljudi. Od života fasovo sam à la carte šamarčinu. Iscurila je baterija, nemam snage viljušku u ruci da držim. Nije mi jasno kako se kroz dan provučem. Posljednja želja pred streljačkim vodom bila je da u stroju stoje droce s puškama u rukama. Odavno sam seksualni manijak, krokodil iz šaše s mrenom u očima.
Rahmetli akademik Tunjo Filipović rekao mi je da ne znam šta je to politika. Tvrdim da znam: brdo govana.
Belgijanac okončao je master na Lomonosovu, otišao u Brazil momentalno je uhapšen, optužen za špijunažu. Golog na olovnoj ploči profesora su bubali strujnim udarima, od strujnih udara je ejakulirao. Poslije je pričao da je imao dojam da se raspada. Jadna sudbina nevinog čovjeka.
Duboko sam ušao u gustu maglu, otkačen sam vagon na slijepom kolosijeku. Šutnjom se zabavljam, od samoće kosti se suše.
Jara je spalila muškatle na prozoru, unio sam saksije u kuhinju, strefio me teški napad gušenja. Pomišljao sam da svratim do apoteke po pumpicu. Od crne tišine lice se grči, riječi se mrve pod jezikom. Svirep je moj osmijeh.
Tupim brijačem sam se izbrijao, stao pod tuš isplaženog jezika. Mokrim peškirom sam se obrisao.
U posjeti uglednom odvjetniku, njegova žena počastila me sendvičem od dvije šnite suhog kruha s aplikacijom pilava. Nezamisliv užas. Gore od haringe koju sam u ratu sirovu pojeo. Bacio sam sendvič na smetljište, vrane su uzletile u nebo. Zbogom pameti.
Sve obično je tako neobično. U supermarketu tražim puter od kikirikija, kupujem dvopek.
Još jedan bezvezan dan za pamćenje. Crno sunce sja. Kako je to krasno, ipak meni se više sviđa puding s vanilijom.
Nismo se našli u priči, on je otišao desno, ja na na Karibe. Suicid nikad nije bio krivično djelo.