foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Sehara

Svu noć je padala kiša. Mokre cipele suše se pored TA peći. Na stolu je lonac sa prebranim grahom. Jutarnji sfumato, pijem kafu. Muda se otegla do poda dok ne svane. Na otkačen vagon na slijepom kolosjeku podsjećam. Plovim kroz mrak. Na svom kurcu plovim, s Luciferom se družim. Samoća je bolna, samoća je jedina moja sloboda. Uzimam od barmena komad papira i hemijsku olovku, sijevaju riječi i rečenice. Barmen glanca čaše, usput kaže da sam njegov fan. Sjedim, šutim ko mumija, šapat mi je tiši od suhog lista koji pada na vlažnu zemlju.

U apoteci gledam kratko ošišanu blondinu, s mukom se suzdržavam da ne traži picapin od 500 mg. U ranoj mladosti nisam mario za žene, naprosto nisam imao pojma ko su ta bića. Prolazio sam pored njih, locirao sam ih groznije nego da piljim u pasji drek.

Mnoštvo opušaka u pepeljari dokaz su da je situacija alarmantna. Ne podnosim satove. Kucanje sata me izluđuje, baca u psihotično stanje da bih najradije zidni sat raspalio macolom. Volim u noći bljesak munje. Volim kada zid od bljeska zasvijetli.

Mecena Sutko sa ženom Rafaelom došao je u posjetu, u hladnoj sobi klanja ikindiju. Zgotovio sam ubitačno jaku kafu, kafa krijepi, damare razdrma.

Moja prošlost sehara je užasa, iz sehare bisere vadim. Nemojte me žalit, istrpite me, progutajte knedlu, ignorišite me na elegantan način. Da li je moj život suicid? Da li je to protest protiv života? Očigledno to i ptice na grani znaju, da mi svijet ovakav kakav jest ne prija.

U sitne sate vratio sam se kući, stukao hladnu prženu salamu s majonezom i maslinama. Jučer sam pustio baju poremećenoj ženi, ženi-klošaru, tri metra pred cafeom u kojem sjedim deset sati dnevno, pitao sam je gdje se može kafa popiti. Zabezeknuta izustila je: “Imate, gospodine u tržnici.” Džep mi je bio pun solidnih apoena, predložio sam da popijemo kafu. Stresla se, odjebala me bez milosti.

Doktorirao sam ludilo. Niko me ne zove na selo u goste. Sve te životinje, krave, volove, svinje, brojlere puštam na slobodu, u šumu. Najbolja terapija za budalu je malj u glavu, nikako leponex.

Komšija Ado Šaran predlaže mi da krmka od 200 kg prošetam Ferhadijom, pred BBI-em skinem krmku lanac s vrata, izrokam ga iz magnuma. S cigarom u ustima mi govori: “Nemaš pojma kako bi te ovdje u Sarajevu zagotivili.” Ja gotive u tri pičke materine.

Hodam ulicom, miris trulog lišća lijepi se za grlo, grad me zarobio. Nigdje ne mogu, jalovi um, srušeni čovjek koji se svaki dan iznova zida. Trideset godina slušam i gledam kako se intelektualni mediokriteti, nacionalisti kolju, jaganjci sa velikim krvavim zubima nemaju milosti. Na sceni je veliki praznik mržnje i zla. Vjerovatno puno lajem. Istrčao sam, izletio na brisani prostor, iščekujem metak među oči. Lijepo se osjećam, lijepo da ljepše ne može biti. Nemoj po glavi, druže plavi.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke