foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Handpan

Gripozan sam.
Drma me groznica.
Sardina iz konzerve udara na nos.
Smoren od reprize rasula crknutih riječi beživotnih lica ljudi ulazim u bus da spustim dupe na sjedalo.

Sloboda nas je pobila ko zečeve, sve zarobila, uništila.
Sreća je nestvarna, čista utopija, daleka obala rijeke koju sanjamo.

Falševi žive kraljevski, sjajni ljudi su u defanzivi, nagurani na zid smrti.

Plivam u hladnom okeanu s ajkulama, ne žalim se, volim opasnost.
Kada je gusto krv mi ključa u venama.

Dženat Dreković puca šamare šupčinama, kažem mu da je to hedonizam.

Spodobe iz kanalizacije, iz smrdljivih rupa grizu za gležanj, skontao sam da nema odbrane.

U posjeti ujaku u selu Rastuša kupao sam se u rijeci Ukrini u društvu seoskih ljepotica, sjedio pored obale nasapunjane glave i lica, u donjem vešu.
Ujak mi je rekao šapatom: Zaboli te, ko im jebe mater!

U povratku kući obad iz štale izrokao me u vrat, litar krvi popio.
Pjesnici su konstantno pijani, zaboravljaju da se okupaju, ni jedan pjesnik nije solventan.
Čitat ću poeziju u štali. Pogrebno društvo, u prostoru krematorija, za novce.
Vrlo sam zainteresiran za dividendu.
Kuriozum je da ne ljubim poeziju. Sasvim drugačiji način, modus na koji je doživljavam, posve dijaboličan.

Ne mogu mi prići fanovi lijepe riječi, ne mogu me handriti sa Božanstvenom komedijom, Desankom Maksimović, Jesenjinom, Preverom, bulumentom harizmatičnih poeta koji su za mene iritantni i odiozni.

Da sam student na književnom odsjeku vjerojatno bi mi slijedila taraba u roku 24 sata.
Profesori bi me na vrata izgurali, udahnuli svjež zrak.

Gledam svojim očima, vidim kako patriote prže preko granice u potrazi za životom i kruhom.

Lijep je dan, osunčan, miholjska zima, gotovo da se u parku na klupi može spavati prekriven listovima novina.

Na ulici djevojka glave pokrivene šalom prstima udara u handpan.
Pored nje mesingana zdjela za novac.
Dojam je fantastičan, sound je ecstasy, gledam lice djevojke, vidim da je u nirvani.
Mogao bih danima da slušam koncert sa tog prelijepog instrumenta
u obliku diska a da me ne smori.
Uvjeren sam da bi zvuk handpana bio stimulans u pisanju.

Gospođa na klupi pored Miljacke turpija nokte.
Na drugoj klupi frajer cucla džoint, odbija dimove.
Pored kontejnera je klan mršavih kerčina, stojim ukočen, ne želim aplikaciju injekcije protiv bjesnila.

Moj život je promaja, facijalis sam fasovao.
Iz pivnice udara cover band, pilotiram Dakotom 3 kroz maglu i mrkli mrak.
Gremlini se lijepe na staklo pilotske kabine, gađam pistu stisnutih zubi.
Život bez duhovnosti u sebi je bljuvotina i splačina.
Taj profil ljudskih beštija jeste nukleus ovog svijeta.
Zlo. Zlo.
Svojom voljom se opredjeljujem za snove.

Oprostite što bježim.
Oprostite…

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat