foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Šaman

Za lijepih dana kos cvrkuće s grane divlje trešnje. Cvrkut je moj budilnik. Ležim, zurim u plafon. Odteturam do kupatila, mokrim dlanovima lice protrljam. Tetka Olga iz Rogatice komšinici je rekla: “Nisi se umila, po mlijeku razgledaš”. Volim se s kauča prešaltati na stolicu pored prozora. Pomisao na hranu mi se gadi. Ispijam kafu iz šoljice. Sjebao sam se, nos me boli. Nisam kick-boxer, nisam zakačio za regal, odista čudno. Komšinica Sajma s drugog sprata s terase istresa toz iz džezve. Navlači zavjesu. Dugo stojim; na stativu Željinog pomoćnog igrališta podsjećam. Profurao je palac na čarapi. Žurim na Austrijski trg kod bivšeg komšije, uzimam čarape na veresiju. Imam dojam da su komadi odjeće koje tuši s leševa skinuti. Usput hajrujem dobre motane cigarete za marku.

Ostao je još jedan dan do penzije.

Dan prije smaknuća.

Kad ću zakačiti kakvu prestižnu nagradu, da bijedi jebem mater?

Park je moja jedina destinacija na koju mogu otići. Opserviram gugane, štiklam cigaretu na cigaretu, u prošlost zaronim bez peraja.

Listam knjigu s nagorjelim listovima, vidim lica od dima sazdana, vidim sjene ljudi. Sjene me u snu posjećuju. Padam u melanholiju ko kruška jeribasma na vlažnu zemlju.

Ulazim u kafanu. Vratima sam se bubnuo u koljeno. Stisnutih zubi sjedam za šank, naručujem stretto kafu. Konobarica me časti oguljenom pomorandžom. U uglu, u polumraku, sjedi starac s tuferom na oku. Zvoni mobilni. Koka priča priču umilnim glasom, kaže da čaj protiv parazita stiže na moju adresu. Ubjeđujem je da je greška, da je njihov zajeb, nagovještavam mogućnost da mi je neko opako zao podvalio. Opet je spomenula čaj. Moja opaska je da trebam čaj protiv hemoroida.

Poezija je moj šaman. Spasila mi je život. Iz mrtvih me izvadila. Iz mračnog grotla u nebo sam uzletio. U nalazima vidim da mi je krvnu sliku popravila.

Toliko sam fasciniran svojim pisanjem da ću sebi dati autogram. Tranzicijski krzamak je uzeo danak. S mrakom sam se sudario, kaharli sam. Vrti se nacionalistički ringišpil, bježim s dušom u nosu.

Svraćam u granap sijalicu da kupim. Poslije ručka ide glava pod pipu i šumeći magnezijum.

Svoj život u toalet papir mogu zarolat.

Pred praznim tribinama odradio sam salto mortale, čudom ostao živ, postao još većom budalom. Idealan za cirkus i parade.

Nisam ništa posebno. Posebna je moja šutnja, sjena mraka na licu.

Počela je kiša.

Evo babuške Maruške. Kidam u nepoznatom pravcu.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija

Rodić: Depresija
Kirin: Središte grada
Stanković: Izveštaj s autopsije
RegionElle: Snežana Bukal