Röyksopp je objavio drugi disk trilogije Profound Mysteries, ambicioznog djela u kojem se njihova elektronska vizija, sofisticirana ali ne i hladna prema plesnom podiju, stilizira i širi do nezamislivih obzora.
Do ovog zaključka dolazi ne samo usputni slušalac nego i Svein Berge i Torbjørn Brundtland, članovi ovog norveškog dueta, koji od kraja 1990-ih, u nepravilnim vremenskim ciklusima, protresa scenu stvarima na liniji techna, housea i ambijentale, u kojima briljiraju vokali bliski njihovom univerzumu.
U Profound Mysteries II oslonili su se na pomoć zemljakinje Susanne Sundfør i Britanaca Karen Harding, Jamieja Irrepressiblea i Pixx. I povrh svega, na audiovizuelnu umjetnost Jonathana Zawade, Australijanca čijom zaslugom se muzički album pretvorio u višedimenzionalnu avanturu.
Za stručnu kritiku, Profound Mysteries je “na visini reputacije Röyksoppa kao dua koji je usavršio umijeće dijeljenja elektronskih zagrljaja” (The Line of Best Fit). Odnosno, to je najkompletniji primjer Röyksoppovog doprinosa čovječanstvu kroz “jedno od najdomišljatijih i najzanosnijih muzičkih ostvarenja” svjetske elektronike (Popmatters).
Sajt Brooklyn Vegan, s druge strane, navodi da je disk “još jedna iznimna kolekcija sofisticirane plesne muzike, savršena za diskoteku u šumi prekrivenoj snijegom”.
Daleko od lažne skromnosti, Svein Berge putem Zooma priznaje da nova Röyksoppova inicijativa nosi u sebi težnju ka stvaranju “remek-djela”. Da pred nama nije tek obični “disk”.
“U principu, to je multimedijalni umjetnički projekat. Očigledno, muzika koju radimo je sama po sebi dosta eklektična i, da bismo je nečim popratili, sada možemo računati na neprocjenjivu saradnju sa Jonathanom. Nadalje, napravili smo nekoliko malih kratkih filmova s nezavisnim režiserima. To, kad se poveže s našom ambicijom, objašnjava zašto je ovo nešto više od albuma”, tvrdi Berge iz svog doma u Bergenu, gradu na jugozapadu Norveške, udaljenom 1.748 km od Tromsa, grada na sjeverozapadnoj obali, gdje je Röyksopp nastao.
Kakva osjećanja se htjeli podijeliti novim nosačem zvuka?
Berge: Profound Mysteries (Duboke misterije) odnosi se na nešto o čemu redovno razmišljamo: svaki predmet ili misao mogu te ponukati da nešto preispituješ na suštinski način, radilo se o krupnim ili malim pojavama.
Da li je ovo najbolji Röyksoppov album, vaše remek-djelo?
Berge: (smijeh) Stepenica više u našoj karijeri. Jako smo sretni zbog njega. Lično, vrlo mi je teško okarakterisati albume zato što se pretvore u predstavu stanja u kojem sam bio u određenom momentu u životu, u melodiju s kojom sam se poistovjetio. Kada slušam neku staru ploču, mogu reći: “Ovo sam bio ja u mladosti, kad mi je bilo dvadeset.” Tako da su albumi različita lica mog života. Profound Mysteries je, po svoj prilici, najbolje što sam mogao napraviti s obzirom na aktuelni trenutak, i miran sam što se toga tiče. I kad se ovom mišljenju doda Torbjørn, veoma smo zadovoljni svim onim što smo postigli u našoj karijeri.
Svaka trilogija nosi breme etape koja se zatvara. Bez obzira što je to bio cilj, kako zamišljaš budućnost?
Berge: U tome je kvaka… Pretpostavljam da ćemo i dalje praviti muziku, to sigurno. Ovo jeste bio prilično velik projekat kad govorimo o količini muzike koju smo stvorili. Nastojali smo da to uradimo na tradicionalan način, u smislu da smo htjeli da različite pjesme zvuče u saglasju s ostalima, i da imamo neku zajedničku naraciju. Vjerujem da ćemo ubuduće objavljivati manje uratke, možda singlove ili EP-jeve, zato što nam je ovo uzelo dosta vremena. Ali budućnost nam donosi nove vidove muzike i poziva nas da isprobamo stvari kojima se ranije nismo bavili.
Kako objašnjavaš dugovječnost Röyksoppa?
Berge: Usredotočeni smo na to da stvaramo naše vlastite i jedinstvene zvukove; počinjemo od nule i ne kupujemo audioklipove poput mnogih muzičara, segmente koji su ponekad bliski našoj muzici. Osim toga što smo sami sebi inženjeri zvuka, sviramo je, snimamo i miksamo. To joj daje jedinstven pečat, pošto nas dvojica radimo sve, izuzev pjevanja. Otud dugovječnost benda. I pazimo da budemo temeljiti: našoj muzici dodajemo mnogo slojeva, otvarajući mogućnost da je iznova istražiš ako je želiš poslušati više puta. U tom slučaju možeš naići na nešto što možda nisi čuo u prvom navratu. Glavno je ne prepustiti se trendovima muzičke produkcije jer, ako to uradiš, lako ćeš ostati zarobljen u određenom odsječku vremena, osim ako želiš da budeš relevantan samo jedan mjesec.
Koja epifanija, koje okolnosti su dovele do toga da stasaš u elektronskog, a ne u još jednog rock ili pop muzičara?
Berge: Kad sam bio mali, koncem sedamdesetih ili početkom osamdesetih, bio sam veliki fan naučne fantastike, Ratova zvijezda i tih stvari. Fan svemira, u stvari. A u svojoj petoj-šestoj već sam bio fan muzike. Dok sam slušao očeve ploče, Beatlese, Neila Younga, ABBA-u i šta god, shvatao sam šta je to zvuk gitare, bubnjeva, klavira, što je bilo uredu… Ali kada sam, zahvaljujući starijem bratu, bio izložen muzici Kraftwerka, nisam mogao dokučiti kako nastaje taj zvuk. Znao sam samo da je u pitanju sintisajzer, a njega sam doživljavao kao neki magični element. Stoga sam se zaputio u pravcu sintisajzera i prvi sam dobio još u djetinjstvu. Otad se bavim ovim. Ima veze sa širokim mogućnostima koje ti pruža taj instrument. Naprosto sam se zaljubio.
Da li pomno pratiš evoluciju elektronike ili živiš “zatvoren” u sopstvenom svijetu?
Berge: Obraćam pažnju na ono što se dešava, još uvijek to činim. Jasno je da ima dosta toga, dobrog i u isti mah lošeg: moraš preslušati dosta muzike da bi našao ono što valja. Poklanjam pažnju savremenom popu, ali prije svega klupskoj muzici, na koju se najviše oslanjam kad je riječ o elektronskoj muzici.
Gdje živiš i koja je operativna baza Röyksoppa?
Berge: Obojica živimo u gradu po imenu Bergen. To je drugi grad po veličini u zemlji, lijep i vrlo mali, uprkos svom značaju. Uključujući okolna predgrađa, broji nekih 750.000 stanovnika. Sviđa nam se, miran je i ugodan.
Nikada niste razmišljali o tome da živite u Londonu ili Berlinu, na primjer?
Berge: Ne. Dok putujemo, što činimo često, živimo u tim mjestima. Ali uvijek nam se sviđa povratak kući, u mirni kutak. Ovdje je zrak svjež, možeš vidjeti more i planine, budući da je priroda jako blizu grada. Otud moja želja da nastavim živjeti ovdje. Uz to, danas s internetom ne moramo toliko putovati da bismo dobili podstrek i nastavili s radom: iz svoje kuće možeš do u tančine saznati šta se zbiva u, recimo, berlinskom undergroundu.