Vera Rubin i tamna materija

Verino djetinjstvo primjer je kako porodični odgoj utiče na budućnost osobe kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Vera Florence Cooper rodila se 23. jula 1928. u Philadelphiji, u Sjedinjenim Američkim Državama. Njen otac Philip Cooper bio je elektrotehnički inžinjer, jevrejski emigrant porijeklom iz Poljske, koji je radio u Bell Telephoneu. Njena majka Rose Applebaum takođe je radila za istu kompaniju, na računskim poslovima. Verina naklonost prema astronomiji začela se 1938, kada su se Cooperovi preselili u Washington. Njeno djetinjstvo bilo je sretno pod okriljem porodice koja je živjela u izvjesnom ekonomskom blagostanju, i to usred razdoblja recesije koje je za hiljade ljudi značilo period neimaštine.

Imala je tek četrnaest godina kada je željela napraviti teleskop. Kako bi ostvarila zacrtano, poslužila se kartonom i prenamijenila uvećavajuća stakla dviju lupa. Postigla je cilj i ovako se toga prisjećala godinama kasnije odgovarajući na novinarsko pitanje: “Nisam mogla odvojiti oči od zvijezda. Štaviše, činilo mi se nezamislivim da čitav svijet nije fasciniran onoliko koliko sam bila ja prizorom tih lampica što vršljaju u noći.” Vokacija astronoma privukla je Veru u djetinjstvu, pa je još tada roditeljima to stavila do znanja. Njena nova soba u Washingtonu imala je veze s tim, ili je možda u pitanju bila slučajnost. Činjenica je da se prozor nalazio tačno ispred nje, u takvom položaju da je posljednje što bi vidjela prije sklapanja očiju bilo polagano kretanje zvijezda po nebu. Taj isti prozor bio je okosnica njenog “naučnog istraživanja” koje je provela u svojoj dvanaestoj došavši do nekih simpatičnih zaključaka.

Iz novina je saznala da će se nad Washingtonom ukazati kiša zvijezda padalica, tako da se pred svojim prozorom pripremila za posmatranje tog događaja. Vera je vjerovala da su to prave zvijezde, a ne mali objekti koji se zapale prilikom kontakta sa Zemljinom atmosferom. Htjela je znati koliko će ih ostati na nebu poslije pomenute kiše kako bi znala koje će nastaviti da žmirkaju prema njoj noću, dok bude spavala. Tako je na papiru nacrtala sve zvijezde za koje je mislila da su pale i zaključila da je broj onih preostalih na nebu i dalje ogroman. Njeni roditelji su se nježno osmjehnuli kada im je buduća astronomkinja pokazala svoje “otkriće”. Iako su pred sobom imali jednu dječiju mapu popraćenu djetinjastim zaključcima, ono što su vidjeli bila je zvjezdana mapa sa tačno raspoređenim konstelacijama.

Moderni i otvoreni za to doba, roditelji potiču Veru da razvija strast prema astronomiji. Ali to nije slučaj u školi, gdje nastoje da joj izbace iz glave fantazije o profesionalnoj karijeri koja se smatrala isključivo muškom. “Samo se vi držite podalje od nauke i sve će biti uredu, gospođice”, reći će joj na kraju profesor fizike kad bude maturirala u šesnaestoj. Čak ju je jedna profesorica poticala da slika dekorativne scene iz astronomije.

Ali ona je dobro znala šta hoće da bude, te je diplomirala astronomiju 1948, mjesec dana prije nego što je napunila dvadesetu. U septembru iste godine vjenčaće se s Robertom Rubinom, fizičarom i hemičarom, čiji su roditelji bili prijatelji Verinih. Upoznali su ih s ciljem da se uzmu i izgleda da je sijevnula iskra ljubavi. Dobiće tri sina i jednu kćerku.

Ni brak ni velika odbijanja zbog toga što je žena neće je udaljiti od sna da se bavi naukom. Zato će i odbraniti doktorat na Univerzitetu Cornell. Njena velika otkrića u oblasti astronomije ignorisao je ceh koji je nije shvatao ozbiljno. Ipak, vrijeme je pokazalo da je bila u pravu i njene ideje su morale biti prihvaćene, mada sa višedecenijskim zakašnjenjem. Tako je na zid šutnje nailazio njen rad o rotacijskim krivuljama galaksija, u kojem je s kolegom Kentom Fordom pokazala da rotacijska brzina zvijezda u galaksiji ne odgovara očekivanjima proisteklim iz Newtonovih zakona. Nebitno da li su bile u središtu ili na obodu galaksije, sve zvijezde kao da su imale istu brzinu. I to je potkrijepila dokazima, prvo na primjeru Andromede, a zatim i šezdeset drugih galaksija. To otkriće predstavlja jedan od najčvršćih dokaza o postojanju tamne materije u svemiru.

Vera Rubin umrla je 2016, u osamdeset osmoj godini, a da nije dobila Nobelovu nagradu, premda su je nagradili brojnim i velikim počastima za zasluge u astronomiji.

#prevodi

Šta ne razumijemo o fašizmu
O toleranciji bolesti
Problem s filantropijom
Le Guin: O piscima i slobodi
Novi globalni ekonomski lider
Turska u sukobu sa svima
Cohenov duh u eri Trumpa
Carver: Strah 
Sartre i čudo rođenja
Zagonetna veza korone i sna
Antibiblioteka Umberta Eca
Borges, Márquez, Cortázar
Klein: Nona Flora
Žene koje su promijenile nauku
Zaid: Budućnost knjige
Daft Punk prije epiloga
Vincentovo pismo Theu
Sandomir: Flory, Flory…
Potop i klimatska katastrofa
Roth: Zombi demokratija
Kako pomoći Ujgurima
Afganistan – istine i laži
Bolničke covid statistike
Fotograf za besmrtnost
#MeToo kod Medicija
Gurnah: Pisanje i mjesto
Snowden: Sve je super!
Online ili offline fanatici?
Butler: Rat je reket
Izazovi Edwarda O. Wilsona
Laviana: Zavesti urednika
Luque: Možemo biti optimisti