Kongresmenka o Bidenovoj pobjedi, gubicima u Kongresu i budućim koracima ljevice
Mjesecima je američka kongresmenka Alexandria Ocasio-Cortez bila lojalan član Demokratske stranke i podrška Josephu R. Bidenu mlađem tokom njegovih nastojanja da porazi predsjednika Trumpa.
Ali u skoro jednosatnom intervjuu koji je dala nedugo nakon što je Biden izabran za predsjednika i proglašen pobjednikom, Ocasio-Cortez je jasno istakla da su unutarstranačke podjele, koje su izašle na vidjelo prilikom odabira predsjedničkog kandidata, još uvijek prisutne. Odbacila nedavne kritike nekih demokratskih članova Kongresa koji su okrivili lijevo krilo stranke za gubitak nekih važnih mjesta u Kongresu. Neki od članova koji su izgubili, izjavila je ona, od sebe su napravili “lake mete”.
Ovo su neki odlomci iz razgovora s njom.
Konačno imamo kompletnije razumijevanje izbornih rezultata. Kakvo je vaše gledanje na situaciju na makro planu?
Mislim da je glavna stvar što više nismo u slobodnom padu na putu prema paklu. Ali, hoćemo li se uspjeti sabrati – ostaje da se vidi. Zaustavili smo strmoglavi pad. A ostaje pitanje hoćemo li se ili kako ćemo se ponovno dići na noge.
Znamo da su rasna pitanja problematična, a izbjegavanjem tih pitanja se neće riješiti ni jedan izborni problem. Moramo aktivno djelovati da na biralištima razoružamo rasizam i njegov moćni utjecaj.
Ali, ono što smo također iz ovoga naučili je da progresivna politika ne šteti kandidatima. Svaki kandidat koji je podržao program zdravstvene zaštite za sve (Medicare for All) u odlučujućim okruzima zadržao je svoju pozicije. Također, znamo da zajednička podrška novom ekološkom kursu (Green New Deal) nije ugrozila izborni rezultat. Mike Levin je bio jedan od prvobitnih predlagača ovog zakona i on nije izgubio svoje mjesto u Kongresu.
Što se tiče ovog što ste upravo rekli, demokrati su izgubili mjesta na izborima tamo gdje se očekivalo da će ih dobiti. Da li to pripisujete rasizmu i superiornosti bijelaca na biralištima?
Mislim da će biti zaista važno kako će se stranka s tim nositi interno, unutar svojih redova, i hoće li stranka biti iskrena kad se nakon izbora bude vršila stvarna analiza situacije kako bi se utvrdilo zašto su izgubili. Jer i prije nego što smo uopšte imali podatke o većini ovih izbornih situacija, neki su već počeli upirati prstom tvrdeći da su za ovo krivi progresivni dijelovi stranke i pokret crnačkih zajednica u SAD-u (Movement for Black Lives).
Već sam počela analizirati način na koji su ove kampanje zaista funkcionirale. Stvar je u tome što ja već dvije godine smjenjujem demokrate. Dvije godine pobjeđujem protiv kampanja koje vode iz Komisije za odabir demokratskih kandidata za Kongres (D.C.C.C). Tako sam ja došla do Kongresa. Tako smo izabrali Ayannu Pressley. Tako je pobijedila Jamaal Bowman. Tako je pobijedila Cori Bush. I tako znamo o nevjerovatno slabim tačkama u načinu na koji demokrate vode svoje kampanje.
Neke od ovih stvari su kriminalne. To je nesavjestan rad. Conor Lamb potrošio je 2.000 dolara na Facebooku sedmicu pred izbore. Mislim da svako ko nije u pravom smislu prisutan na internetu ovog 2020. ljeta gospodnjeg, pa onda izgubi na izborima, ne može za taj svoj neuspjeh kriviti bilo koga drugog, kad sam zapravo nije bio ni prisutan na internetu.
Pregledala sam podatke o mnogim od ovih kampanja koje nisu donijele rezultate i činjenica je da ukoliko na Facebook ne trošite 200.000 dolara da prikupite novčana sredstva, ukoliko ne ubjeđujete ljude, ne tražite i ne angažujete dobrovoljce, a u sedmici prije izbora ne koristite vrijeme da pozivate da se izađe na izbore i glasa, onda jednostavno niste koristili sve dostupne metode. A niti jedna od ovih kampanja nije se koristila svim dostupnim metodama.
Pa, Conor Lamb je pobijedio. Dakle, šta želite reći: da je ulaganje u digitalno oglašavanje i oglašavanje općenito daleko veći razlog za neuspjeh umjerenih kandidata Demokratske stranke nego bilo koja progresivna politika?
Oni sada okrivljuju Republikance govoreći kako su ih njihove poruke dokrajčile, zar ne? Ali, zašto ste bili toliko nespremni za taj napad?
Ako ne idete od vrata do vrata, ako vas nema na internetu, ako se uglavnom oslanjate na TV i poštu, onda ne vodite kampanju svim raspoloživim sredstvima. Jednostavno ne vidim kako bilo ko može iznositi ideološke tvrdnje kad nisu vodili sveobuhvatnu kampanju.
Naša stranka nije ni online, nije prisutna na pravi način koji pokazuje da smo kompetentni. I da, eto, šta se desilo, ove poruke su im nanijele štetu, a nisu čak ni prisutni u medijima i na platformama gdje te poruke imaju najveću težinu. Naravno, možete kriviti poruke, ali oni sami su bili lake mete. Bili su lake mete!
Postoji razlog zašto je Barack Obama izgradio čitav jedan aparat za kampanju na državnom nivou izvan Demokratskog nacionalnog odbora. I ima razloga što smo, kada to nije aktivirano ili nastavljeno s tim, izgubili većinu u Kongresu. Jer stranka – sama po sebi – nema suštinske nadležnosti i nema tog novca koji to može ispraviti.
Da sam ja izgubila izbore, pa da onda izađem i kažem: „Umjerene snage su krive. To je zato što nam niste dopustili da na sjednici glasamo za zdravstvenu zaštitu za sve”, a onda pogledate moju kampanju i otkrijete da sam tek sedam dana prije izbora potrošila 5.000 dolara na TV reklame? Smijali biste mi se. Tako danas izgledaju oni kada za svoj neuspjeh pokušavaju okriviti Movement for Black Lives.
Ima li nešto što vas je iznenadilo? Ili zbog čega ste promijenili neko svoje ranije mišljenje?
Obim podrške Trumpu u bjelačkoj populaciji. Mislila sam da su podaci prikupljeni anketama bili pogrešni, ali kada sam vidjela kako izgledaju ti podaci preplavio me osjećaj da imamo pred sobom još strašno puno posla.
Moramo puno raditi na antirasističkom i istinskom prikupljanju glasova u ovoj zemlji. Jer ako nastavimo gubiti podršku bjelačke populacije i samo dopuštamo Facebooku da sve više radikalizira neke elemente glasača iz bjelačke populacije i bjelačkog biračkog tijela, te glasove ne možete nadoknaditi nikakvim brojkama birača koji su pripadnici drugih rasa ni glasovima mladih ljudi.
Ali, problem je u tome što smatram da je veliki dio strategije Demokratske stranke baziran na izbjegavanju da se ovo rješava. Samo se pokušava “ne čačkati mečka”. To je njihov argument koji koriste za smanjivanje sredstava za policiju, zar ne? Da se ne bi izazvalo rasno negodovanje. Mislim da je to neodrživo.
Ima puno magijskog razmišljanja u Washingtonu, mišljenja da se ovdje radi samo o posebnim ljudima, nekim od onih koji se spuštaju s visina. Godinu za godinom, odbacujemo ideju da su ti ljudi radili i pokrenuli neke jako sofisticirane poduhvate kako bi održali u životu tu ideju da su oni zapravo magični i posebni ljudi. Moraju se skinuti te ružičaste naočale i mora se shvatiti na koji način se može uspješnije raditi.
Da ste vi Komisija za odabir demokratskih kandidata za Kongres (D.C.C.C) i da nekontrolisano gubite sadašnje kandidate zbog nekih progresivnih pobunjenika, moglo bi se zaključiti da možda želite iskoristiti neke od tih digitalnih firmi. No, mi smo ih zabranili. Dakle, D.C.C.C. je zabranio sve najbolje firme iz oblasti digitalnog organiziranja.
Rukovodstvo i neki elementi stranke – da budem iskrena to su ljudi koji su na nekim od najvažnijih pozicija za odlučivanje u stranci – postaju toliko zaslijepljeni ovim anti-aktivističkim sentimentom da ni oni više ne vide upravo ono najbolje što sami mogu ponuditi.
Ja već dvije godine preklinjem stranku da mi dozvole da im pomognem. To je još jedna prokleta stvar. Pokušavam pomoći! Prije izbora, nudila sam da pomognem svakom demokrati u svakom okrugu gdje je bilo promjene u podršci stranci u njihovim aktivnostima. Svaki od njih, s izuzetkom pet ljudi, odbio je moju pomoć. A svih ovih pet koji su bili u ugroženim okruzima ili okruzima gdje se mijenjala podrška stranci, ovi kojima sam pomogla, osigurali su svoju pobjedu ili su na putu da osiguraju pobjedu. A svaki od ovih koji je odbio moju pomoć je izgubio. A sada za svoj poraz krive nas.
Dakle, moje stranačke kolege moraju shvatiti da mi nismo neprijatelj. I da njihova baza nije neprijatelj, da zdravstvena zaštita za sve nije neprijatelj. Ovdje se više ne radi ni o tome ko je u pravu. Radi se o tome da će oni, ukoliko nastave ići prema pogrešnim ciljevima, postati zastarjeli i prevaziđeni i to samo zahvaljujući svom vlastitom pristupu.
Kakva su vaša očekivanja u pogledu otvorenosti Bidenove administracije prema ljevici? I kakva je strategija u smislu osiguranja da se nešto u tom smislu promijeni?
Ne znam koliko će biti otvoreni. Nije tu u pitanju ništa lično. Istorija same stranke pokazuje tendenciju da smo posebno uzbuđeni kada bude izabrana osoba koja je bliska običnim ljudima. A onda odmah nakon izbora te grupe budu brzo zaboravljene.
Mislim da će prelazno razdoblje pokazati da li administracija ima otvoreniji pristup i ima sklonost ka saradnji ili zauzima svojevrsni pristup zamrzavanja saradnje. Jer Obamina tranzicija postavila je putanju za 2010. godinu, kao i za i neke od naših gubitaka koje smo pretrpjeli u Kongresu. Mnogo tih tranzicijskih odluka – i postavljanje nekih osoba na rukovodeće položaje – je na kraju formiralo strategiju rukovođenja strankom, što nije iznenađujuće.
Šta će se desiti ukoliko administracija bude neprijateljski nastrojena? Ukoliko budu imali Kasichev stav o tome ko bi Joe Biden trebao biti? Šta ćete vi uraditi?
Pa, ja bih bi bila strašno razočarana, jer ćemo izgubiti. I to je jednostavno tako. Ova prelazna imenovanja, ona su ta koja šalju signal. Ona nam govore čijim zaslugama ova administracija pripisuje pobjedu. I to će biti izuzetno teško nakon što su imigranti, omladinski aktivisti potencijalno pomogli da dobijemo Arizonu i Nevadu. Bit će to jako teško nakon Detroita i nakon što je Rashida Tlaib povećala broj glasova u svom okrugu.
Zaista nam je teško animirati one koji ne glasaju i uvjeriti ih da izađu na izbore kad oni imaju osjećaj da se za njih na izborima ništa ne mijenja. Kad se osjećaju kao da ih niko ne primjećuje ili čak i ne konstatuje njihov masovniji odziv.
Nakon što je 94% glasova iz Detroita otišlo za Bidena, nakon što su organizatori Pokreta crnačkih zajednica upravo udvostručili ili utrostručili odziv birača u Georgiji, nakon što se toliko ljudi organiziralo u Philadelphiji, signal koji šalje Demokratska stranka je da nam je pobjedu na izborima osigurao John Kasich? Mislim, ne mogu vam čak ni objasniti koliko je to opasno.
Sada dijagnosticirate nacionalne trendove. Trenutno ste možda najpoznatiji predstavnik s ljevice. Šta možemo očekivati od vas u naredne četiri godine?
Ne znam. Mislim da ću imati vjerojatno više spremnih odgovora kako se bude odvijala ova tranzicija do sljedećeg mandata. Reakcija stranke će uveliko uticati na formiranje mog pristupa i na ono što smatram da je potrebno uraditi.
U zadnje dvije godine bilo je dosta neprijateljstava. Kad pogledate izvana, pobjeđivali smo. Izvana gledajući, imali smo veliku podršku, ali unutar stranke raspoloženje je bilo krajnje neprijateljsko prema svemu što čak podsjeća na progresivno razmišljanje.
Da li su ljudi u stranci spremni da, recimo, sjednu i zajednički rade i pokušaju definirati kako ćemo koristiti sredstva svih članova stranke? Ili će se jednostavno jačati ovaj pristup gdje se ide na gušenje? Na osnovu toga ću zaključiti šta mi je raditi.
Postoji li mogućnost da oni budu toliko neprijateljski raspoloženi da govorimo i o kandidaturi za Senat za nekoliko godina?
Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje. Ne znam čak ni želim li se baviti politikom. Vjerujte mi da tokom prvih šest mjeseci svog mandata nisam znala ni hoću li se ove godine ponovo kandidirati.
Stvarno? Zašto?
Stupanje na dužnost. Stres. Nasilje. Nepostojanje podrške unutar vlastite stranke. Vaša stranka smatra da ste joj vi neprijatelj. Kada vaše kolege anonimno daju izjave novinarima, a onda vama kažu da vi griješite jer imenom stajete iza mišljenja koje iznosite.
Odlučila sam se ponovno kandidirati jer sam osjećala da moram dokazati da je ovo stvarno. Da je ovaj pokret stvaran. Da ja nisam puka slučanost. Da ljudi zaista žele zagarantovanu zdravstvenu zaštitu i da ljudi zaista žele da se Demokratska stranka bori za njih.
Ali, ozbiljna sam kad kažem da su šanse da se kandidiram za višu funkciju ili da se negdje jednostavno skrasim i počenem graditi svoj dom vjerovatno jednake.