Dok je u Egiptu trajao samit o klimi COP27, pretraživanja na internetu koja se tiču klimatskih promjena dostigla su vrhunac, što se odnosi i na lažne informacije.
Evo nekih od najuobičajenijih.
Tvrdnja: “Klimatske promjene nisu stvarne”
Izvjesne osobe koje misle da se klimatske promjene ustvari ne dešavaju mogu se prikloniti teorijama zavjere kako bi dale smisao samom problemu. Mogu vjerovati da je klimatsko zatopljenje sofisticirana prevara koju je skovala tajna globalna kabala. Drugi misle da je na djelu plan osmišljen radi zgrtanja novca, pa čak i opaka lukavština s ciljem da se ograniče naša prava i slobode. Nijedan dokaz ne potkrepljuje te tvrdnje.
Golema većina naučnika – njih 99%, prema izvjesnim procjenama – slaže se oko izjave da su klimatske promjene stvarne i ljudskog porijekla. Od 1850. prosječna temperatura planete povećala se za 1,1°C, prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), skupini klimatologa pod okriljem Ujedinjenih nacija. Kao posljedica, ekstremni meteorološki fenomeni postali su intenzivniji prijeteći opstanku i osnovnim sredstvima za život širom svijeta.
“Nema dvojbe da je ljudski uticaj zagrijao atmosferu, ocean i zemlju”, upućuje izvještaj IPCC-a iz 2021.
“Klimatske promjene se dešavaju ovdje i sada: dovoljno je pogledati ovogodišnje ekstremne pojave da bismo u to povjerovali”, navodi dr. Ella Gilbert, naučnica pri Britanskom antarktičkom istraživačkom centru (British Antarctic Survey).
Tvrdnja: “Klimatske promjene su problem Zapada”
Zagrijavanje planete izazvano je emisijama stakleničkih plinova, poput karbon-dioksida, koji zadržavaju toplotu sunca čineći planetu toplijom. Najbogatije nacije odgovorne su za većinu istorijskih emisija – zemlje kao što su Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka. Za brojne stanovnike siromašnih zemalja, rješenje problema klimatskih problema je, kako rekosmo, “problem Zapada”, koji ih se ne tiče i nema bogzna kakve veze s njihovom svakodnevicom. Ali klimatske promjene ne poznaju granice i već se manifestuju, naprimjer, u Pakistanu, gdje je zagrijavanje planete, po svoj prilici, odigralo ulogu u nedavnim poplavama.
Istraživanja takođe pokazuju da će najsiromašnije zemlje biti najpogođenije klimatskim promjenama, prvenstveno zato što ne raspolažu resursima potrebnim da se pripreme.
“Klimatske promjene su svjetski problem”, objašnjava dr. Lisa Schipper, istraživačica na Bonskom univerzitetu u Njemačkoj. Najsiromašnije i industrijski najnerazvijenije nacije “nisu pasivne žrtve, one su aktivni činioci pomenutih promjena”.
Dijelom iz navedenih razloga vlade tih zemalja žele da se čuje njihov glas tokom pregovora o klimi, naročito na skupu COP27, gdje je tema klimatske pravde zauzela značajno mjesto na dnevnom redu.
Tvrdnja: “Klimatske promjene bi nam mogle donijeti korist”
U zemljama izloženim neumoljivoj hladnoći, ideja o jednoj toplijoj planeti može izgledati zavodljivo na prvi pogled.
Uzmite predsjednika Putina: 2003. je sugerisao da će u nekoj toplijoj Rusiji ljudi “trošiti manje na krznene kapute, a žetve će se uvećati” – mišljenje koje se i danas dijeli na ruskim društvenim mrežama.
Problem je u tome što su marginalni dobici koji bi mogli proisteći iz klimatskih promjena zasjenjeni širim uplivom zatopljenja na planetu. IPCC procjenjuje da, ako se prosječna svjetska temperatura poveća za 1.5°C od naših dana do kraja vijeka, klimatske promjene bi svijet mogle koštati 54 biliona dolara (69 biliona dolara ako se temperatura poveća za 2°C).
Budućnost bi mogla biti mračna: poljoprivredno zemljište na Srednjem istoku moglo bi se preobraziti u pustinju; ostrvske države Pacifika mogle bi nestati zbog podizanja nivoa mora; a više afričkih država bi mogla pogoditi nestašica hrane. Čak i u hladnim zemljama kao što je Rusija, šumski požari – poput onih koji su opustošili Sibir 2021 – sve su učestaliji zato što vrijeme postaje toplije i suše.
Tvrdnja: “Razina mora se ne podiže, to je samo plima”
Prema američkoj svemirskoj agenciji NASA, oceani su već apsorbovali 90 % zatopljenja koje je nastalo u posljednjim decenijama usljed gomilanja stakleničkih plinova.
Stoga je led zarobljen na kopnu na područjima kakva čine glečeri počeo da se topi. A kako se voda širi grijući se, tako je i oceanima porastao volumen u skladu s povećanjem temperature. Na društvenim mrežama, često sam nailazio na skeptike klimatskih promjena kako se rugaju drugima zato što ne razumiju “rad morskih mijena”, međutim stvarnost je kompleksnija.
More ima plimu i oseku: one predstavljaju male svakodnevne promjene koje se vremenom uravnotežuju. Ali procjenjuje se da je u samo stotinjak godina svjetski nivo mora porastao za 160-210 mm.
“Razina je puno veća nego početkom XX vijeka”, tvrdi Ken Rice, profesor fizike na Edinburškom univerzitetu. A taj proces se samo ubrzava.
Premda su promjene jedva vidljive golim okom, one već imaju očigledan impakt. Podizanje nivoa mora ubrzava eroziju obale, a poplave postaju sve vjerovatnije. Prema naučnicima, ako hitno ne poduzmemo nikakve mjere, razina mora bi se mogla povećati za dva metra do 2100. To znači da bi regioni u obalnim područjima gdje trenutno žive milioni ljudi – naročito u Aziji – uskoro mogli biti poplavljeni, pa čak i potopljeni.
Tvrdnja: “Prekasno je da popravljamo klimatske promjene”
Teško je ne osjećati se tjeskobno pri pogledu na naslovnice o klimatskim promjenama. Sve te diskusije o “posljednjim prilikama” i “crvenim uzbunama” mogu biti nesnosne. Neke može navesti na zaključak da se ništa ne može učiniti i da je izumiranje sve vjerovatnije što svijet više kasni s djelovanjem. Ne postoje dva načina viđenja stvari: klima se već mijenja, a efekat tih promjena osjećaće se stotinama godina. Ali ima i dobrih vijesti. Zahvaljujući klimatolozima, znamo tačno šta treba učiniti u borbi protiv ove krize bez presedana. Zemlje će morati značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova i uporedo tražiti načine kako da odstrane plin koji je već prisutan u atmosferi.
“Svaka akcija koju možemo poduzeti kako bismo smanjili naš uticaj pridonosi poboljšanju”, tvrdi dr. Gilbert iz Britanskog antarktičkog istraživačkog centra.
“Prozor mogućnosti za djelovanje se smanjuje, ali je još uvijek tu i moramo ugrabiti tu mogućnost.”