Tehnički stručnjaci, uključujući i bivše zaposlenike Facebooka, godinama upozoravaju na štetne posljedice društvenih mreža općenito, a posebno na štetne posljedice Facebookovog poslovnog modela. Sada postaje jasno da je i sam Facebook imao gomilu dokaza koji potvrđuju postojanje ovih štetnih posljedica – kako je to otkrila Frances Haugen u nedjeljnom intervjuu u emisiji “60 minuta”.
Haugen, do sada anonimna bivša zaposlenica Facebooka koja je prošlog mjeseca podnijela tužbu protiv kompanije, dobar je primjer koji pokazuje da je došlo vrijeme da se društvene mreže pozovu na odgovornost. “Kada živimo u informacijskom okruženju koje je puno ljutnje, mržnje, polarizirajućih sadržaja, onda to narušava naše građansko povjerenje, uništava povjerenje koje imamo jedni u druge”, izjavila je u ovom intervjuu. „To postepeno ubija našu želju da brinemo jedni o drugima. Sadašnja verzija Facebooka razarajuće djeluje na naša društva i izaziva etnički motivirano nasilje u cijelom svijetu.”
Tvrdnje koje je iznijela Haugenova dolaze nakon sličnih upozorenja koja su dali i drugi. U prošlogodišnjem TED-ovom nastupu koji je postao viralan, Yaël Eisenstat, koja je pri Facebooku radila na temi integriteta izbora, a trenutno je članica Instituta Berggruen, izjavila je da „društvene mreže poput Facebooka profitiraju od toga što nas kao korisnike grupiraju u segmente i serviraju nam personalizirane sadržaje koji potvrđuju našu pristrasnost i njome se koriste”, objasnila je ona. “Njihov krajnji cilj ovisi o izazivanju snažnih emocija zbog kojih se angažiramo na mrežama, a često podstiču one koji se najviše bave huškanjem i polariziranjem a onda to obično ode tako daleko da u jednom trenutku postaje nemoguće naći neki zajednički jezik. Uprkos sve većem broju molbi da se nešto na ovoj društvenoj platformi promijeni, posve je jasno da oni nisu spremni sami to učiniti.”
Nedavno se Tristan Harris, bivši etičar dizajna u Googleu i suosnivač Centra za humanu tehnologiju, pojavio u filmu Društvena dilema, koji daje poražavajući osvrt na stepen do kojeg su algoritmi Facebooka i drugih platformi radikalizirali korisnike, koliko šire dezinformacije i doprinose virulentnoj polarizaciji američkog društva.
Iako Facebook kaže da se naprosto radi o ogledalu koje samo odražava trendove u društvu, Harris tvrdi da je prije riječ o sobi punoj iskrivljenih ogledala, čiji algoritmi pojačavaju i preuveličavaju neke od naših najgorih društvenih trendova. Intenziviraju pristranost, ljutnju, sklonost nasilju i mentalne bolesti.
“Sve dok algoritmi imaju za cilj da nas zadrže na mrežama, oni će nam servirati otrov koji djeluje na naše najniže porive i ljudske slabosti”, upozorila je Eisenstat. “Naravno, bijes, nepovjerenje, strah, mržnja – sve to nije ništa novo u Americi. Ali, tokom posljednjih godina društvene mreže su koristile sve te osjećaje i, koliko vidim, dramatično promijenile društvenu ravnotežu.”
Kao što se moglo vidjeti iz Harrisovog svjedočenja pred Kongresom u aprilu, film je „potvrdio ono što je veliki broj ljudi već znao i osjećao: poslovni model koji stoji iza platformi društvenih mreža našu civilizaciju je povezao s ovisnostima, problemima mentalnog zdravlja, otuđenjem, ekstremizmom i polarizacijom društva u kom istina doživljava krah.”
Harris dodaje:
Kako pojašnjava film Društvena dilema, problem je njihov poslovni model koji se zasniva na privlačenju i zadržavanju pažnje. Što su naši feedovi uže definirani i više personalizirani, njihovi bankovni računi su sve deblji, dok američki mentalni sklop sve više degradira. Što više novca oni zarade, to su manje mogućnosti da se Amerika definira kao Amerika, a inspirativni moto SAD-a koji govori o američkom jedinstvu “E Pluribus Unum”, ili „mnogi čine jednog“ pretvara se u vlastitu suprotnost gdje „jedan čini mnoge“.
Odgajamo čitave generacije mladih ljudi koji će se suočiti sa ovim prenapuhanim predrasudama, podjelama, problemima mentalnog zdravlja i nemogućnošću da razlikuju istinu od laži. Oni hodaju okolo kao tempirane bombe. Ako se sve ovo nastavi, imat ćemo više pucnjave, veću destablizaciju, više djece s ADHD-om, veći broj samoubistava i više slučajeva depresije – što su sve problemi koje podstiču i iskorištavaju ove platforme.
Izbori 2020. godine bili su potvrda ovakvih upozorenja, jer su društvene mreže pomogle u širenju izbornih dezinformacija i radikaliziranju javnosti. Facebookova spora reakcija po pitanju uklanjanja dezinformacija o vakcinama samo je pogoršala situaciju.
Predsjednik Biden nedavno je napao Facebook zbog “ubijanja ljudi” dezinformacijama, ali je kasnije pokušao ublažiti tu izjavu. “Nadam se da će Facebook, umjesto da ovo shvati lično … nešto poduzeti u vezi s dezinformacijama, sramotnim dezinformacijama o vakcinama”, rekao je Biden. “To je ono što sam želio reći i prethodnom izjavom.” Na kraju je Facebook sa svoje platforme uklonio glavne profile s kojih su se širile dezinformacije o vakcinama, a to je ono što je američka administracija molila da učine.
Ali to nije dovoljno. Uz pomoć desetina hiljada dokumenata koji se pozivaju na Facebookova istraživanja, Haugen ilustruje patetične i slabašne napore kojima se uklanja tek mali dio sadržaja obilježenih nasiljem i sadržaja koji putem njegove platforme potiču na mržnju i nasilje.
“Facebook je shvatio da će, ako promijeni algoritam kako bi bio sigurniji, ljudi provoditi manje vremena na njihovoj stranici, otvarat će manje oglasa, a Facebook će zarađivati manje”, izjavila je Haugen. Ona tvrdi da je Facebook isključio “sigurnosne sisteme” nakon izbora 2020. godine, čime je pomogao onima koji su negirali rezultate izbora i domaćim teroristima da 6. januara lakše stupe u kontakt s onim korisnicima koji su bili sličnih razmišljanja.
U slučaju Instagrama, koji je u vlasništvu Facebooka, Haugen je rekla da je „posebno tragično što Facebookovo vlastito istraživanje kaže kako mlade žene koje su izložene takvim sadržajima – sadržajima o poremećajima ishrane, postaju sve depresivnije … Facebookovo istraživanje kaže da za tinejdžere Instagram nije samo opasan i ne samo da šteti tinejdžerima, nego da je za njih daleko gori od drugih društvenih mreža.”
Facebook tvrdi da naporno radi na suzbijanju dezinformacija i da on nije “primarni” izvor političke polarizacije u društvu. Možda je to tačno, ali čini se da njegova vlastita istraživanja sada potvrđuju najteže optužbe koje su na račun Facebooka iznijeli njegovi kritičari.
Eisenstat mi kaže: „Dokumenti konačno dokazuju ono što su mnogi od nas cijelo vrijeme tvrdili: postoji mnogo zaposlenika Facebooka koji ne samo da su identificirali neke od najštetnijih efekata koje ima ova platforma nego su i ponudili izvodljiva i potencijalna rješenja. Odluka da se i dalje daje prednost rastu u odnosu na dobrobit javnosti u potpunosti je u rukama glavnih ljudi Facebooka.”
Sudovi se mogu baviti pitanjem da li je Facebook prekršio postojeće zakone, ali Kongres i Bijela kuća trebaju odlučiti da li je došlo vrijeme da se ukine izuzeće, koje je definirano zakonom, na osnovu kojeg su društvene mreže oslobođene odgovornosti za sadržaj koji se objavljuje na njihovim platformama. Član 230. Zakona o pristojnosti u komunikaciji definira: “Smatra se da pružatelj ili korisnik interaktivne kompjuterske usluge nije objavio ili usmeno saopštio informacije koje mu je pružio neki drugi izvor informacija koji se bavi kreiranjem sadržaja.” Pitanje koje se sada postavlja je: ako kompanije nisu u mogućnosti ili ne žele prestati širiti dezinformacije i mržnju u službi profita, zašto bi onda bile zakonski oslobođene od ogovornosti za to?
Eisenstat kaže: “Vrijeme je da prestanemo raspravljati o tome može li Facebook sam regulirati svoje ponašanje i, u najmanju ruku, insistirati na pravilnom nadzoru organa vlasti nad nekim praksama koje su se pokazale kao najštetnije”. Ona dodaje: „Ne postoji jedinstveno zakonsko rješenje koji će stvoriti zdravo informacijsko okruženje, ali moramo bar definirati postojanje odgovornosti za štetnu i opasnu poslovnu praksu u svijetu interneta i propisati obavezu osiguranja transparentnosti za akademike koji će doći sa strane, odnosno za regulatore, kako bismo osigurali osnove za provođenje precizne revizije ovih kompanija”.
Neki kritičari traže potpuno ukidanja članka 230. U evropskim zemljama ne postoji tako široko definirana zaštita kompanija koje djeluju kao društvene mreže. Drugi žele zakonsku zaštitu usloviti transparentnošću algoritama platforme i uvjeta za financijske revizije ovih platformi.
Kratkoročno gledano, moramo znati da li je Facebook naveo javnost na pogrešne zaključke u pogledu njegovih vlastitih saznanja o štetnim efektima koje kao platforma ima po društvo. A onda se mora uključiti Kongres i zaštititi javnost od pogubnih učinaka kompanije koja zarađuje novac tako što iskrivljava i izobličava našu psihu nauštrb našeg zdravlja, sigurnosti i demokracije.