Kričevskaja: Mnogi Rusi se ne slažu…

Kazna zatvora može biti i do petnaest godina za svakog ko širi lažne informacije o aktivnostima oružanih snaga Ruske Federacije. To predviđa član 207.3 Krivičnog zakona Federacije, izmijenjen i proširen početkom marta, nedugo nakon invazije na Ukrajinu. 4. marta predsjednik Putin je potpisao zakone 31-FZ i 32-FZ, kojim su odobrene pomenute izmjene. Roskomnadzor, regulatorni organ medija u Rusiji, naredio je da se mogu objavljivati isključivo informacije koje dolaze iz službenih izvora. Svako korištenje riječi “invazija” ili “rat” biće kažnjeno. Ispravan termin je, kako ukazuje regulator, “specijalna vojna operacija”.

Otad su na desetine novinara napustile zemlju. Trećeg marta nezavisna radiostanica Eho Moskve [Эхо Москвы] bila je primorana da prekine emitovanje. Istog dana televizijski kanal Dožd [Дождь, ruski: Kiša] objavio je da prestaje s radom usljed novih okolnosti u Rusiji. Glavni urednik Tihon Džadko objavio je da su on i nekoliko saradnika napustili zemlju iz straha za vlastitu sigurnost.

Za 2. mart bila je planirana premijera dokumentarnog filma [email protected] this job, koji prikazuje novinarsko djelovanje Dožda kao i izazove s kojima se suočava od svog nastanka 2010. Premijera je otkazana pod pritiscima i prijetnjama, ali dokumentarac se zauzvrat pojavljuje na festivalima širom svijeta. U Bruxellesu je prikazan na One Worldu, što je povod da započnem razgovor s redateljkom Verom Kričevskajom.

Letras Libres: Šta te motiviralo da snimiš film?

Dobro se sjećam trenutka u kojem sam pomislila: moraš ga snimiti. Bilo je to u maju 2019. Imala sam sastanak s Natašom (Natalija Vladimirovna Sindejeva, osnivačica i vlasnica kanala Dožd) i ona je izgledala grozno. Djelovala je deprimirano, vrlo rijetka pojava u njenom slučaju. “Ne želim više da radim”, rekla je. Bila je kičmeni stub tog preduzeća, te ekipe nezavisnih reportera. Situacija se činila jako teškom. Pa sam pomislila: ako namjerava zatvoriti firmu, moram snimiti film o tome; stvorili smo je zajedno prije devet godina, 2010. Dožd je preživio mnoge strašne političke događaje u Rusiji. To je trebalo dokumentirati prije gašenja.

Letras Libres: Kako si razvila strukturu?

Prisutna su dva narativna luka. Jedan prati Natašu prikazujući njenu ličnu putanju, a drugi se bavi Rusijom kao zemljom, njenom političkom i društvenom evolucijom. Te dvije dionice se prepliću. Ono što se desilo u Rusiji izvršilo je uticaj na putanju Natašinog narativnog luka. Imala sam namjeru da ih isprepletem kako bi ih gledaoci mogli vidjeti u jednoj cjelini. Vidimo kako se Nataša, koja je u početku bila apolitična osoba, razvija kao ličnost. Možda je znala ko su Putin i Medvedev, ali ništa nije znala o vijestima ni o politici. Na izborima nikad nije glasala. I sad vidimo koliko se promijenila.

U Rusiji postoji stereotip o ženama poput Nataše: lijepe, prpošne, glamurozne. Mislim da su je Kremlj i ruske vlasti potcijenili zato što se ne doima kao “ozbiljna” osoba koja bi mogla predstavljati opasnost za državu. U isto vrijeme, ona ne glumata. Prirodna je u svom nastupu. Zaljubljena je u tango. “Ozbiljnim” Rusima ni na koji način nije izgledala kao prijetnja.

Letras Libres: Premijera je bila planirana za 2. mart. Šta se desilo?

Prvog marta imali smo probu u jednom velikom kinu u centru Moskve, nedaleko od Kremlja, gdje je narednog dana trebalo da se održi premijera. Proba je bila uspješna. Ali i distributer i ja počeli smo da primamo prijetnje. Tog dana, oko osam uveče, distributer me nazvao da mi kaže da se premijera neće održati. Šteta da nisam dobila nikakvo ozbiljno obrazloženje. Sva kina su otkazala prikazivanje. Imali smo dogovorenu turneju po Sibiru i jako udaljenim mjestima. Za projekcije je vladao ogroman interes. 2. marta kino u centru Moskve primilo je dojavu o bombi.  Cijela zgrada je evakuisana. Postojalo je samo jedno nezavisno kino gdje smo mogli prikazivati film nekoliko sedmica (prije premijere). Bio je to veliki uspjeh dok nismo dodali sesiju s pitanjima i odgovorima, i tad smo primili prijetnju. Sesija je otkazana.

Letras Libres: Natašin muž Saša ima važnu ulogu u filmu. Kako se odrazilo na njega sve ono što se desilo s Doždom?

Kada sam ga upoznala 2008, bio je briljantan i jako uspješan lik; promućuran i inteligentan bankar. Sašin slučaj je neuobičajen zato što je rusko društvo jako patrijarhalno. Velika je rijetkost da muž slijedi snove svoje supruge. Bilo je jasno da će se Dožd pretvoriti u nešto “toksično” u mnogim poduzetničkim krugovima, zbog tema koje je razotkrivao. Gledali su na njega kao na pariju. Nosio je etiketu na čelu. Niko nije htio da ga povezuju s njim. Sve je rizikovao za Dožd i suprugu, ali bio je odlučan. Jednog dana sam shvatila da mu novac nije bitan. Od 2014. pristajao je na sve vrste odricanja, i to drage volje. Drugi bogataši su ga doživljavali kao luđaka, čovjeka koji gubi sopstveno bogatstvo zbog moralnih načela. On i Nataša nikad nisu raspravljali o političkim stajalištima. Njihov razlaz nije imao nikakve veze s tim.

Letras Libres: Kakav je značaj za tebe imala premijera dokumentarca u ovom trenutku?

Ukrajina je jedna od glavnih tema filma. Gledaoci će otkriti kako je sve počelo 2014. s aneksijom Krima. Dajem jednu vrlo jasnu sliku, od samog začetka. Drugi važan motiv je pokazati da nisu svi Rusi munjeni. Želim razbiti kliše koji postoji u nekim dijelovima svijeta. Mnogi Rusi se ne slažu s ovim što se sada zbiva i dijele vrijednosti mnogih zemalja koja se ubrajaju u zapadna društva. Za mene je to krucijalno, naročito sad.

Letras Libres: Putinova popularnost, prema onom što se može vidjeti, nije oslabila. Zašto, po tvom mišljenju, barem jedan dio populacije i dalje podržava ono što on predstavlja?

U Rusiji ličnost koja je na vlasti više od dvadeset godina postane neka vrsta mesije. Neki pojedinci ne mogu zamisliti život bez njega. Zbog toga je ključno da svako društvo promijeni vladara poslije šest godina ili nekog drugog perioda.  U suprotnom, dolazi do katastrofe. Isto se desilo sa Staljinom, s carevima. Rusija nije zemlja koja ima iskustva s tim da redovno mijenja one koji su na vlasti. Ljudi su zaslijepljeni propagandom. Na neki način su taoci.  Mozak im je ispran. Ako pogledaš istoriju, kad god je Rusija izgubila rat, uslijedila je revolucija. Može se reći da Rusi ne umiju baš najbolje podnijeti poraz.

Letras Libres: Podtekst filma seže dalje od Rusije.

Počela sam ovaj film 2019, kada je Trump bio u Bijeloj kući. Najpopularniji haštag bio je “lažne vijesti”. One su bile i ostaju problem. U dokumentarcu se vidi jedna globalna istorija. Govori se o cijeni koju moraju platiti nezavisni novinari da bi radili svoj posao. Bore se za ono suštinsko, a to je da ponudimo istinu ili joj se približimo najviše što možemo. Zanimljivo je da smo prije nekoliko mjeseci bili na DocNYC, najznačajnijem festivalu dokumentarnog filma u SAD-u, i mnogo ljudi nam je reklo: to je priča o nama.

Letras Libres: Kakav je uticaj imalo na tebe, kao sineastu i umjetnicu, snimanje tog dokumentarca i sve ono što si vidjela u svojoj zemlji dok si tom projektu davala oblik?

Prije tvog pitanja, nikad nisam razmišljala o tom uticaju na mene. Dokumentarac sam napravila živeći u Ujedinjenom Kraljevstvu. Distanca je bila važna da iznesem priču. Dok sam ga montirala, slijedila sam instinkt. Kad počinješ, nemaš cjelovitu sliku u sebi, naročito kad je riječ o dokumentarcima. Desilo se da film prikazuje kako je Rusija došla do te katastrofalne tačke. Nudi jedno viđenje kako Rusima tako i strancima o tome zašto smo tu gdje jesmo. Na početku sam mislila da će mi biti drago što sam snimila film, ali stvarnost je drugačija. Putujem Evropom da bih prikupila finansije za ponovno pokretanje Dožda u junu. To mi uzima vrijeme. Nisam imala nijedan dan odmora od 24. februara.

Letras Libres: Kakvim se rizicima izlažeš? Kako se hvataš u koštac s njima?

Ne mislimo na to. Sav Doždov tim je otišao iz Rusije. Nažalost, još nemaju bankovne kartice i treba riješiti mnogo problema pravne prirode. Papirologija. Radimo na tome. Teško je zato što su u poziciji izbjeglica ili političkih egzilanata, uključujući Natašu. Toliko smo zauzeti drugim poslovima da uopšte nemamo vremena da mislimo na rizike.

#prevodi

Šta ne razumijemo o fašizmu
O toleranciji bolesti
Problem s filantropijom
Le Guin: O piscima i slobodi
Novi globalni ekonomski lider
Turska u sukobu sa svima
Cohenov duh u eri Trumpa
Carver: Strah 
Sartre i čudo rođenja
Zagonetna veza korone i sna
Antibiblioteka Umberta Eca
Borges, Márquez, Cortázar
Klein: Nona Flora
Žene koje su promijenile nauku
Zaid: Budućnost knjige
Daft Punk prije epiloga
Vincentovo pismo Theu
Sandomir: Flory, Flory…
Potop i klimatska katastrofa
Roth: Zombi demokratija
Kako pomoći Ujgurima
Afganistan – istine i laži
Bolničke covid statistike
Fotograf za besmrtnost
#MeToo kod Medicija
Gurnah: Pisanje i mjesto
Snowden: Sve je super!
Online ili offline fanatici?
Butler: Rat je reket
Izazovi Edwarda O. Wilsona
Laviana: Zavesti urednika
Luque: Možemo biti optimisti
Vera Rubin i tamna materija