O “javnim tajnama” seksualnog zlostavljanja

Krajem aprila pokret #MeToo je, s izvjesnim zakašnjenjem, uzdrmao kulturnu scenu Venecuele. Talas izjava s kojim su mlade žene izašle u javnost iznoseći optužbe protiv poznatih umjetnika na rock sceni ubrzo se proširio i na druge umjetničke djelatnosti, uključujući i ples, novinarstvo i glumu. Ubrzo je #YoTeCreoVzla (vjerujem ti, Venezuela) postala sve češće spominjana tema.

Ove optužbe su 29. aprila iznijete i na račun svjetski poznatog programa Omladinskog orkestra Venezuele, El Sistema. Tog dana, bivša članica orkestra El Sistema Angie Cantero, objavila je story na Facebooku, rekavši da su orkestrom El Sistema “harali i još uvijek haraju pedofili, homoseksualci i nebrojeni drugi članovi koji su počinili zločin silovanja”. Iza privlačne fasade, optužuje Cantero, “krije se mnogo odvratnih ljudi koji vole obmanjivati ​​djevojke i tinejdžere, zloupotrebljavajući svoj položaj moći i slave koju imaju u okviru orkestra El Sistema.”

Cantero je rekla da su je njeni nastavnici, odrasli muškarci, pozivali da s njima stupi u seksualne odnose kad joj je bilo 13 godina. Uspjela im se oduprijeti, ali kako kaže „nažalost, mnoge moje prijateljice, koji su u to vrijeme također bile maloljetne, nisu, pa su na kraju ušle u odnose (koji su naravno bile seksualne prirode) s tim muškarcima mnogo starijim od njih.”

Njena priča koja je ubrzo podijeljena u različitiim medijima više od hiljadu puta, privukla je stotine komentara koji su išli u prilog njenom prikazu situacije u El Sistemu. Neki su prepričavali svoja iskustva iz prve ruke; drugi su se sjećali da su često slušali o takvim dešavanjima. Jedna žena je opisala kako je nastavnik silovao kad joj je bilo 14 godina. Hrabra izjava Canterove pokrenula je talas kolektivnih istupa u javnosti, prikazujući situaciju u kojoj su se nalazile tinejdžerke u orkestru El Sistema koje su stariji nastavnici svakodnevno sistematski proganjali s nasilničkim insinuacijama i pozivima na seks.

Obratili smo se nekolicini žena kako bismo dobili njihovu potvrdu ovih tvrdnji. Zatražile su da govore pod lažnim imenom iz straha od potencijalne odmazde i profesionalnih posljedica. Lucía, koja je 18 godina bila članica El Sistema, rekla nam je da su predatorski oblici ponašanja već dugo prisutni u ovom programu. „Na vidjelo su izašli brojni slučajevi, ali su na kraju djevojke platile cijenu. Uloga nastavnika u tim dešavanjima gurnuta je pod tepih”, kaže ona.

María, koja je 15 godina provela u ovom programu, napominje da je proganjanje članica orkestra kako bi pristale na seks bilo toliko uobičajeno i bez ikakvog povoda da ga većina djevojaka u tom trenutku možda čak ne bi ni doživljavala kao predatorsko i nasilničko ponašanje. Ili, kako je rekla jedna osoba s kojom je Canterova razgovarala: „Mogu se lako poistovjetiti sa svim ovim svjedočenjima. Kako je ludo to što smo nekako na kraju normalizirali ono što se događalo i nastavljali dalje.”

Osim što, naravno, to uopšte nije “ludo”. Sistematska zlostavljanja preoblikuju stvarnost žrtava. Na osnovu toga, osjetljive osobe, posebno djeca, postaju zbunjena oko toga šta je ispravno a šta pogrešno, tako da predatorske nasrtaje pogrešno doživljavaju kao naklonost.

Muzičari El Sistema nadalje su iznijeli tvrdnje da su nastavnici, koji su za njih bili osobe od autoriteta, koristili svoj položaj da bi od članova orkestra tražili seksualne usluge u zamjenu za beneficije koje bi bile osigurane muzičarima (turneje, intenzivni kursevi, promocije). Takvo nasilničko ponašanje, kako tvrde, odavno je “un secreto a voces” – javna tajna.

Geoff Baker pisao je o problemima seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u svojoj knjizi o El Sistemu objavljenoj 2014. godine. Organizacija je odgovorila rekavši da su navodi o opšteprisutnom zlostavljanju “apsolutno neistiniti”. No, ovaj novi val optužbi, glasniji nego ikad, ukazuje na to da je situacija upravo suprotna.

Zapravo, bivši violinist El Sisteme Luigi Mazzocchi potvrdio je da su seksualni odnosi između nastavnika i učenika bili „norma“. U članku iz časopisa VAN iz 2016. godine, Mazzocchi se prisjetio: „Neki od… nastavnika bi to zapravo rekli naglas: ‘To radim [imam seksualne odnose] sa svojim učenicima, jer mislim da im na taj način zapravo pomažem da postanu bolji muzičari, bolji violinisti.”

Nedavni pokret #YoTeCreoVzla ohrabrio je jednu od osoba s kojom smo bili u kontaktu, Lisu, da izađe u javnost s mučnom pričom o detaljima seksualnog zlostavljanja dvojice nastavnika oboe iz El Sisteme. Sve je počelo kad je imala 12 godina. Ona je opisala strašna neprekidna zlostavljanja koja su se dešavala nasuprot izuzetnim muzičkim prilikama i mogućnostima, a jedna od njih je bio i koncert iz 2010. godine s Nacionalnim dječijim simfonijskim orkestrom Venezuele, pod vodstvom dirigenta Berlinske filharmonije sir Simona Rattlea.

Ponavljajući isto ono što je rekao i Mazzocchi, Lisa objašnjava kako je njen nastavnik svoje ponašanje pravdao umjetničkim razlozima. “Njegove metode počivale su na uzbudljivom diskursu umjetnosti, strasti i intelekta”, kaže ona. “Tvrdio je da se moram prepustiti seksualnoj želji da bih postigla punoću zvuka.”

Ovi iskazi i otkrića imaju ogromne posljedice. Stotine programa muzičkog obrazovanja u desetinama zemalja širom svijeta odvijaju se u okviru programa El Sistema. Taj orkestar ima centralno mjesto u brendu svjetski poznatog venecuelanskog dirigenta Gustava Dudamela, muzičkog direktora Filharmonijskog orkestra Los Angelesa.

Politička i ekonomska kriza u Venezueli primorala je mnoge muzičare El Sistema da napuste zemlju, a sada su angažovani u okviru programa muzičkog obrazovanja širom svijeta.

Ovo svakako nije samo venecuelanski problem. „Javnom tajnom“ su Njujorčani, Čikažani i  generalno muzičari koji izvode klasični repertoar okarakterisali predatorske poteze pokojnog dirigenta Jamesa Levinea. “Javna tajna” je također termin kojim su u retrospektivi okarakterisali oblike emocionalnog i seksualnog zlostavljanja u raznim muzičkim školama i konzervatorijima, kao što su Chetham, Curtis i Berklee.

Šta treba da se desi da bi program El Sistema priznao da postoje problemi i da poduzme mjere na ispravljanju situacije? Mogu li muzički programi i dalje s ponosom tvrditi da su dio programa El Sistema? Kakva bi trebala biti reakcija UNICEF-a, organizacije Ujedinjenih nacija za zaštitu dječijih prava, čiji je El Sistema ambasador dobre volje od 2004. godine?

Neki će ustvrditi da El Sistema donosi više koristi nego štete. Ali, takve će tvrdnje uvijek biti neuvjerljive sve dok se štetepropisno ne istraže.

Jedno je jasno. Čekanje da se postojeća situacija još jednom rasplamsa – čekanje da žrtve utihnu ili da neke nove vijesti potisnu ove priče – ne može se opravdati. Sa sigurnošću se može reći da “javna tajna” El Sistema više nije tajna. Da li je svijet napokon spreman da čuje priču o ovim zbivanjima?

#prevodi

Šta ne razumijemo o fašizmu
O toleranciji bolesti
Problem s filantropijom
Le Guin: O piscima i slobodi
Novi globalni ekonomski lider
Turska u sukobu sa svima
Cohenov duh u eri Trumpa
Carver: Strah 
Sartre i čudo rođenja
Zagonetna veza korone i sna
Antibiblioteka Umberta Eca
Borges, Márquez, Cortázar
Klein: Nona Flora
Žene koje su promijenile nauku
Zaid: Budućnost knjige
Daft Punk prije epiloga
Vincentovo pismo Theu
Sandomir: Flory, Flory…
Potop i klimatska katastrofa
Roth: Zombi demokratija
Kako pomoći Ujgurima
Afganistan – istine i laži
Bolničke covid statistike
Fotograf za besmrtnost

Fotograf za besmrtnost
Latifić: Treba i s parama znati
Duraković: Mačka dubrovačka
Bauer: Ivica Budalica