Razvijen algoritam zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji će možda dokazati da je stvarnost simulacija.
- Fizičar iz Princetona, Hong Qin napravio je algoritam zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji može predvidjeti orbite planeta.
- Ovaj naučnik svoj rad djelimično temelji na hipotezi da je stvarnost simulacija.
- Algoritam je prilagođen na način da može predvidjeti ponašanje plazme, te se može primjenjivati i na druge prirodne pojave.
Naučnik je osmislio kompjuterski algoritam koji bi mogao dovesti do nekih novih otkrića u oblasti energije, što bi moglo promijeniti dosadašnji način razmišljanja u ovoj oblasti, a na osnovu samog njegovog postojanja veća je vjerovatnoća da bi naša stvarnost zapravo mogla biti simulacija.
Ovaj algoritam je napravio američki fizičar Hong Qin s Odjela za energetiku (DOE) Princetonovog laboratorija za fiziku plazme (PPPL).
Algoritam koristi proces koji se zasniva na vještačkoj inteligenciji a naziva se mašinsko učenje. Ovaj algoritam na automatiziran način unapređuje svoja znanja, putem iskustva.
Qin je razvio algoritam kako bi predvidio orbite planeta u Sunčevom sistemu, a algoritam je razvijan na podacima o planetarnim putanjama Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Cerere i Jupitera. Podaci su “slični onome što je Kepler 1601. godine naslijedio od Tycha Brahea”, kaže Qin u svom najnovijem radu na ovu temu. Na osnovu ovih podataka, “uslužni algoritam” može ispravno predvidjeti orbite i drugih planeta u Sunčevom sistemu, uključujući parabolične i hiperbolične orbite. Ono što je posebno zanimljivo, ovaj algoritam to može učiniti i bez podataka o Newtonovim zakonima kretanja i univerzalnoj gravitaciji. Algoritam može shvatiti te zakone i samo na osnovu brojeva.
Qin sada prilagođava algoritam kako bi mogao dati predviđanja, pa čak i kontrolirati neke druge oblike ponašanja, a trenutno se fokusira na čestice plazme u objektima izgrađenim za skupljanje fuzijske energije koja pokreće Sunce i zvijezde. Zajedno s Ericom Palmerducom, koji pri Princetonovom laboratoriju za fiziku plazme priprema doktorat, Qin koristi svoju tehniku ”kako bi algoritam za efikasno čuvanje strukture s dugotrajnom stabilnošću naučio kako simulirati dinamiku žirocentra u plazmama magnetske fuzije”, pojašnjava on. Ovaj algoritam planira koristiti i za proučavanje kvantne fizike.
Qin je objasnio svoj neobičan pristup: “Obično u fizici posmatrate pojave, razvijate svoju teoriju na osnovu opažanja, a zatim koristite tu teoriju za predviđanje novih opažanja”, rekao je Qin. “Ja sam zamijenio ovaj postupak svojevrsnom crnom kutijom koja može dati tačna predviđanja ne koristeći se tradicionalnim teorijama ili zakonima. U osnovi sam zaobišao sve suštinske elemente kojima se služi fizika. Ja idem direktno od podataka do podataka… A između njih ne koristim zakone fizike.”
Qin je bio djelimično inspiriran radovima švedskog filozofa Nicka Bostroma, koji je u svom poznatom članku iz 2003. godine predstavio tvrdnju da je svijet u kojem živimo možda vještačka simulacija. Qin vjeruje da je svojim algoritmom dao radni primjer osnovne tehnologije koja bi mogla podržati Bostromov filozofski argument o simulaciji.
U email korespondenciji s Big Thinkom, Qin je dao sljedeći komentar: “Koji se algoritam koristi na laptopu univerzuma? Ako postoji takav algoritam, smatram da bi to trebao biti jedan jednostavan algoritam definiran na diskretnosti a ne na kontinuiranosti dimenzije prostor-vrijeme. Složenost i bogatstvo univerzuma proističu iz ogromne količine memorije i procesorske snage laptopa, ali sam algoritam može biti jednostavan. ”
No, postojanje algoritma koji na osnovu podataka može dati neka bitna predviđanja prirodnih pojava svakako još uvijek ne znači da mi sami imamo mogućnosti simuliranja postojanja. Qin vjeruje da nas od takvih podviga još uvijek dijeli “mnogo generacija”.
Qinov rad se zasniva na pristupu korištenja “diskretne teorije polja”, (op.prev. diskretna teorija ne podržava i ne zahtijeva pojam kontinuiranosti) za koju smatra da posebno pogoduje mašinskom učenju, dok je to “sadašnjem čovjeku” donekle teško razumjeti. Objasnio je da se “diskretna teorija polja može promatrati kao algoritamski okvir s prilagodljivim parametrima, a okvir stiče znanja pomoću podataka dobijenih na osnovu posmatranja.” Dodao je da “nakon potrebnog uvježbavanja, teorija diskretnog polja postaje prirodni algoritam koji kompjuteri mogu koristiti za predviđanje novih opažanja.”
Qin tvrdi da su diskretne teorije polja suprotne trenutno najpopularnijoj metodi proučavanja fizike koja dimenziju prostor-vrijeme smatra kontinuitetom. Ovaj pristup je uveo Isaac Newton, koji je utvrdio tri metode za opisivanje kontinuiteta dimenzije prostor-vrijeme, uključujući i Newtonov zakon kretanja, Newtonov zakon gravitacije i matematičko izračunavanje.
Qin smatra da su moderna istraživanja, koja proizlaze iz zakona fizike o kontinuitetu dimenzije prostor-vrijeme i izražavaju se kroz diferencijalne jednadžbe i kontinuirane teorije polja, prilično problematična. Ako bi se zakoni fizike zasnivali na diskretnosti dimenzije prostor-vrijeme, kao što Qin predlaže, “mogle bi se prevazići mnoge teškoće.”
Ako svijet funkcionira u skladu sa diskretnom teorijom polja, to bi izgledalo kao nešto iz filma Matrix, s matricom napravljenom od piksela i tačaka na kojima se nalaze podaci.
Qinov rad se također podudara s logikom Bostromove hipoteze o simulaciji, a to bi moglo značiti da su “diskretne teorije polja u osnovi temeljnije od naših sadašnjih zakona fizike u kontinuiranom prostoru”. Zapravo, piše Qin, “naši potomci sigurno će smatrati da su teorije diskretnih polja prirodnije od zakona o kontinuiranosti dimenzije prostor-vrijeme kojim su se koristili njihovi preci od XVII do XXI stoljeća”.
Članak Hong Qina o ovoj temi dostupan je u Scientific Reports.