Iako pohađanje online nastave tokom pandemije za učenike nije bilo nimalo jednostavno iskustvo, donijelo je izvjesno olakšanje bar za jednu grupu učenika: onu koja je tokom nastave u učionicama prepuštena na milost i nemilost nasilnicima.
Tokom nedavno provedene studije istraživači su otkrili da je u SAD-u stopa zlostavljanja i maltretiranja dramatično smanjena od trenutka kad su u proljeće 2020. godine škole zatvorile svoja vrata, a radi se o smanjenju te stope za oko 30 do 40%.
Iznenađuje i činjenica – imajući u vidu online nastavu i naglo povećanje broja sati koji su učenici provodili pred kompjuterskim ekranima – da je u vrijeme kad su djeca bila primorana neprekidno boraviti u kući sličan postotak zabilježen i kada se radi o padu stope virtualnog zlostavljanja (eng. cyberbullying). Prema podacima Nacionalnog centra za statistiku u oblasti obrazovanja, najmanje svako peto dijete u dobi između 12 i 18 godina prijavilo je da je bilo žrtva maltretiranja ili zlostavljanja u periodu prije pandemije, dok otprilike svako šesto dijete tvrdi da je bilo žrtva virtualnog zlostavljanja.
Istraživački tim je koristio javnosti dostupne podatke Google Trendsa kako bi analizirao pretraživanje pojma maltretiranja prije i nakon što su škole prešle na online način rada uzrokovan pandemijom, te je zatim uporedio tako utvrđene podatke s podacima ankete o maltretiranju prikupljenim na nivou SAD-a.
„Ova analiza je utvrdila da je internetsko pretraživanje pojma maltretiranje dobar pokazatelj stvarnog stanja u pogledu broja žrtava zlostavljanja i maltretiranja“, kaže Andrew Bacher-Hicks, docent na predmetu liderstva i politike u oblasti obrazovanja na Wheelock fakultetu za obrazovanje i ljudski razvoj pri Univerzitetu u Bostonu.
Korištenje podataka prikupljenih na osnovu pretraživanja u Googleu „posebno je korisno za praćenje trendova u realnom vremenu. U ovom slučaju, pandemija se razvijala tako brzo – i zahtijevala je brze odgovore u smislu donošenja odgovarajuće politike – da je iz tog razloga analiza u realnom vremenu imala ključni značaj.”
Bacher-Hicks govori o podacima do kojih je došla studija i implikacijama koje oni imaju na borbu protiv zlostavljanja i maltretiranja u post-pandemijskom svijetu.
Koji su glavni zaključci ove studije?
Bacher-Hicks: Dva su osnovna zaključka. Kao prvo, utvrdili smo da internetsko pretraživanje pojmova kao što su maltretiranje i virtualno zlostavljanje ukazuje na stvarni broj žrtava ovakvog maltretiranja i nasilja. S jedne strane smo prvi pokazali da pretraživanja ovih pojmova putem Googlea mogu predvidjeti da se radi o slučajevima maltretiranja i zlostavljanja, a s druge smo na ovaj način doprinijeli sve većem broju dokaza da pretraživanje nekog pojma putem interneta može u stvarnom vremenu pružiti korisne informacije koje se inače tradicionalno prikupljaju putem anketa.
Zatim smo koristili podatke dobijene na osnovu pretrage ovih pojmova putem Googlea u stvarnom vremenu, kako bismo pratili stepen maltretiranja i zlostavljanja u vrijeme kad su škole usljed pandemije prešle na online način rada. Otkrili smo da je, nakon što su u martu 2020. godine škole prešle na online način rada, pretraga pojmova kao što su fizičko maltretiranje i virtualno maltretiranje pala za oko 35%.
Šta se dogodilo kada su se učenici fizički ponovo vratili u učionice?
Bacher-Hicks: Povratak u učionice u jesen 2020. godine pružio je dobru priliku za istraživanje jer su se neke škole odlučile na povratak u školske klupe, dok su neke nastavile online način rada. Otkrili smo da je pretraživanje pojmova kao što su fizičko i virtualno maltretiranje i zlostavljanje ostalo ispod uobičajenog nivoa, bez obzira na ponuđeni način pohađanja nastave. Međutim, znatno manji broj pretraživanja oba ova pojma zabilježen je u onim školama koje su ostale na online sistemu rada. Ovaj rezultat je pružio dodatne dokaze da je odabrani način odvijanja nastave povezan s vršnjačkim zlostavljanjem i maltretiranjem.
Šta vas je iznenadilo u vezi s ovim zaključcima?
Bacher-Hicks: Pokrenuli smo ovaj projekat jer su roditelji, nastavnici i mediji smatrali da će stopa virtualnog maltretiranja i zlostavljanja naglo porasti kad škole pređu na online način rada.
Imajući u vidu ove opravdane bojazni, bili smo iznenađeni kad smo tokom pandemije ustanovili da je došlo do značajnog pada broja slučajeva virtualnog maltretiranja. Mislim da to naglašava da su fizičko maltretiranje i zlostavljanje tijesno povezani s virtualnim maltretiranjem i zlostavljanjem. To pokazuje da poremećaj uobičajene fizičke interakcije učenika dovodi do smanjenja broja slučajeva oba ova oblika maltretiranja.
Ima li virtualno maltretiranje dugačije posljedice od fizičkog maltretiranja?
Bacher-Hicks: Teško je ispitati posljedice koje ima virtualno maltretiranje u odnosu na posljedice fizičkog maltretiranja jer se često dešava da su iste osobe uključene u obje vrste maltretiranja. Ipak, literatura u velikom broju slučajeva povezuje oba ova oblika maltretiranja s širokim spektrom štetnih kratkoročnih i dugoročnih posljedica. Intenzivnije fokusiranje na virtualno maltretiranje je svakako opravdano jer su tehnologija i društvene mreže neprimjetno postali sastavni dio našeg svakodnevnog života.
Šta mogu poduzeti roditelji, nastavnici i drugi kako bi spriječili vršnjačko zlostavljanje i maltretiranje u svijetu nakon pandemije?
Bacher-Hicks: Iako namjera naše studije nije bila da ponudi konkretne preporuke, podijelit ću s vama neka svoja razmišljanja.
Kao prvo, s obzirom da je studija naglasila postojanje veze između fizičke interakcije i oba oblika maltretiranja, moguće je da će se buduće strategije za prevenciju virtualnog zlostavljanja i maltretiranja fokusirati ne samo na virtualne interakcije, nego i na fizičku interakciju.
Kao drugo, naš zaključak da je zabilježen manji broj slučajeva maltretiranja čak i u školama koje su u jesen 2020. godine odlučile svoje učenike vratiti u školske klupe, ukazuje na mogućnost da je uvođenje dodatnih mjera za sprečavanje širenja covida u školama također vjerovatno utjecalo i na smanjenje broja slučajeva vršnjačkog nasilja. Naprimjer, tokom jeseni 2020. godine, a jesen je obično vrijeme kad se pojavljuju slučajevi maltretiranja i zlostavljanja, djeca su češće imala organiziran raspored aktivnosti. Ovo nam pokazuje da trebamo pokušati izvući zaključke iz činjenice da osmišljavanje dodatnih aktivnosti tokom radnih dana kad učenici pohađaju nastavu može voditi ka smanjenju stope fizičkog i virtualnog maltretiranja i zlostavljanja.