Leon Panetta, bivši direktor američke Centralne obavještajne agencije (CIA, 2009-2011) i ministar obrane u Obaminoj administraciji, neoprezno je tokom jednog intervjua otkrio da SAD nastoji krivično procesuirati izdavača WikiLeaksa Juliana Assangea kako bi uputili prijeteću poruku “zviždačima” i izdavačima.
Izjava je emitirana prošlog mjeseca u dokumentarnom filmu njemačkog javnog televizijskog emitera ARD pod naslovom “WikiLeaks – SAD protiv Juliana Assangea”. Film je dao uvjerljiv i objektivan prikaz desetogodišnjeg američkog progona Assangea i prikazao dojmljive intervjue s Assangeovim ocem Johnom Shiptonom, njegovom partnericom Stellom Moris, advokatima WikiLeaksa, izvjestiteljem Ujedinjenih nacija za slučajeve mučenja Nilsom Melzerom i poznatim “zviždačem” iz Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) Edwardom Snowdenom.
Panettina izjava je vjerovatno najznačajnija jer iz prve ruke potvrđuje mafijaški karakter američke potjere za Assangeom, koja je po svojoj prirodi politički motivirana, i flagrantno nepoštivanje međunarodnih zakona i temeljnih demokratskih prava. Njegovi komentari imaju ne samo politički već i potencijalno pravni značaj, pobijajući laži američkog Ministarstva pravde, čiji je cilj bio da pokušaj izručenja prikažu kao bona fide postupak koji je u skladu s pravosudnim normama.
Panettini komentari imaju vrijednost i kao dokazni materijal, jer je bio dobro upoznat i uključen u početne faze američke kampanje za ušutkivanje Assangea. Višedecenijski politički operativac Demokratske stranke, Panetta je bio na čelu CIA-e 2010. godine, kada su američki organi reagovali na WikiLeaksovo razotkrivanje ratnih zločina u Iraku i Afganistanu kao i globalnih diplomatskih zavjera, otpočinjanjem akcije bez presedana usmjerene protiv Assangea i proglašavanjem Assangea „špijunom“ ili „high-tech teroristom“.
Nema sumnje da je Panetta bio uključen u uspostavu „Ratnog štaba za WikiLeaks“ Obamine administracije, u kojem su djelovale stotine vojnih i obavještajnih operativaca s jednim jedinim ciljem – da „neutraliziraju“ Assangea.
Može se samo pretpostaviti da je Panetta bio upoznat s planovima vezanim za različite prljave trikove usmjerene protiv osnivača WikiLeaksa; globalna turneja Hillary Clinton 2010. godine imala je za cilj da ublaži posljedice objavljivanja stotina hiljada američkih diplomatskih poruka i da na međunarodnom planu osigura da se vlade drugih država svrstaju na stranu protiv Assangea, a onda su se povele i rasprave koje su rezultirale uspostavom velike tajne porote, koja je okupljena s ciljem da izmišlja optužbe protiv Assangea.
Drugim riječima, Panetta nije nezainteresirani posmatrač, nego direktni učesnik. Nadalje, iako je sredinom 2011. godine napustio CIA-u i povukao se iz saveznog ureda dvije godine kasnije, dobro je poznato da niko nikada u potpunosti ne napušta Agenciju. Njena moć ne temelji se samo na ogromnoj birokratiji i mreži agenata na terenu, nego i na razgranatom uticaju zasnovanom na „penzionisanim“ zvaničnicima i privatnim zaštitarskim firmama, koje su „i dalje u toku svih zbivanja“. Panetta je još uvijek istaknuta politička ličnost i vodi „Panetta instituta za javnu politiku“.
U tom kontekstu je Panetta bez ustezanja izjavio: „Možete se samo nadati da ćete na kraju moći poduzeti mjere protiv onih koji su bili uključeni u razotkrivanje tih informacija kako biste drugima poslali poruku da to ne rade“.
Drugim riječima, krivično gonjenje Assangea je politički čin, s namjerom da se novinarima, koji bi razmišljali o objavljivanju tajnih američkih dokumenata, pošalje upozorenje. Ranije, tokom prikazanog programa, Panetta je objavljivanje „tajnog“ i „nacionalno sigurnosnog“ materijala predstavio kao najgori grijeh.
Već same ove izjave pokazuju da američki organi lažu britanske sudove. Prema postojećem ugovoru o ekstradiciji između Velike Britanije i SAD-a, osoba ne može biti izručena na temelju optužnice koja je političke prirode.
Otkako je prošle sedmice nastavljen postupak za izručenje, britanski tužitelji, zastupajući Ministarstvo pravde SAD-a, su naizmjenično tvrdili da se Assange tereti za uobičajena krivična djela povezana s hakiranjem i špijunažom, što znači da njegovo procesuiranje ne bi predstavljalo prijetnju slobodi medija, zlokobno tvrdeći da američki organi imaju pravo da odlučuju o tome šta novinari mogu, odnosno šta ne mogu objavljivati.
Panetta je ponavljao ovu zadnju tvrdnju, opisujući Assangea kao „špijuna“. Ali, kako je primijetio Edward Snowden, Assangea se izričito tereti za posjedovanje i objavljivanje dokumenata. Njegovo procesuiranje je pokušaj kriminaliziranja uobičajene novinarske prakse, uključujući i komunikaciju s izvorom informacija i pokušaj da se zaštiti identitet izvora informacija. Snowden se zajedljivo pita: ako to čim se bavio Assange nije novinarstvo, što je onda uopšte novinarstvo?
Štaviše, Panettine završne riječi, o namjeri tužilaštva, jasno su pokazale da motiv za podizanje optužbe zapravo leži u pokušaju strožijeg kažnjavanja novinarstva u širem smislu.
Izjave Panette o samom Assangeu naglasile su izuzetno osvetoljubiv karakter američkog krivičnog procesuiranja. Panetta je izjavio, ne namjeravajući izjavu potkrijepiti bilo kakvim dokazima, da je „Assange neko ko će prodati nekoga iz svoje porodice ako smatra da će mu zbog toga, znate, biti posvećena pažnja“. Ovo nisu izjave svojstvene provođenju pravnih postupaka, nego je u pitanju želja za osvetom.
ARD-ova emisija prikazala je i intervju sa Davidom Moralesom, bivšim španjolskim marincem koji je postao plaćenik. U svojstvu šefa zaštitarske agencije Undercover Global, optužen je da je nadzirao obimnu špijunsku operaciju usmjerenu protiv Assangea za vrijeme njegovog boravka u ambasadi Ekvadora u Londonu.
Agenciju Undercover Global angažovali su ekvadorski organi vlasti za obavljanje poslova obezbjeđenja u Ambasadi. No, bivši zaposlenici kažu da je 2015. godine Morales sklopio tajni sporazum s američkim obavještajnim agencijama na osnovu kojeg je u njihovo ime pratio svaki aspekt Assangeovog života.
Operacija koja je trajala sve do marta 2018. godine, navodno je završila instaliranjem kamera i mikrofona u cijeloj zgradi, u konferencijskim salama, ženskim toaletima i na drugim lokacijama. Taj materijal je onda, prema nekim tvrdnjama, prebačen na server kojem mogu pristupiti američke obavještajne službe.