Jo Nesbø (Oslo, 1960), kralj nordijskog krimića – što je posljednjih godina gotovo ekvivalent za svjetski krimić – nedavno je objavio Kraljevstvo, ambiciozni triler popraćen vrlo pozitivnim kritikama u stranoj štampi. Ne radi se o novom nastavku iz ciklusa koji ga je učinio slavnim i u kojem je glavni junak detektiv Harry Hole, već o jednom od onih nezavisnih romana koje norveški autor objavljuje periodično, poput njegove verzije Macbetha. Neki ga smatraju njegovom najboljom knjigom, a za Nesbøovog španskog izdavača Jaumea Bonfilla, to je “zaokruženo i totalno djelo zrelog stvaraoca”. Njegov katalonski izdavač Jordi Rourera tvrdi da je posrijedi “roman drugačiji od prethodnih, iako ima sve sastojke koje su pisca pretvorili u jednog od najvećih autora sadašnjice”, te vjeruje da će ovaj roman dodatno povećati njegovu čitalačku publiku.
Porodični odnosi, društvena klaustrofobija malih zajednica i duboko zakopane tajne neke su od glavnih tema Kraljevstva, čiji su protagonisti dvojica braće u neraskidivoj vezi, kompleksnoj i obilježenoj tragedijom. Stariji brat Roy, kojem je pripala uloga pripovjedača u prvom licu, ostaje da se brine o negostoljubivoj porodičnoj farmi i vodi benzinsku pumpu u selu, dok mlađi brat Carl, kojeg je uvijek morao štititi kad su bili djeca, odlazi na studij u SAD, da bi se vratio petnaest godina kasnije, sada kao veliki biznismen, u pratnji supruge Shannon i s ambicioznim planom da izgradi luksuzni hotel sa spa centrom. Ali u selu ga čekaju neki još nerazriješeni računi i teško stiče podršku komšija. Tajne iz prošlosti počeće da izbijaju na površinu komplikujući njegove planove, kao i radnju romana.
“Jo je pisac koji umije jako dobro da piše o smrti i ljubavi, a ovdje istražuje teme poput porodice, bratskih odnosa, da li je moguće promijeniti se i započeti novi život unutar vrlo zatvorene zajednice”, smatra Bonfill. Rourera, sa svoje strane, ističe kao glavnu vrlinu pisca stvaranje “kompleksnih zapleta, dobro izgrađenih likova i briljantnih dijaloga”. “U ovom romanu napušta tipične zakone krimi romana, da bi se oslobodio i stvorio jedan veliki savremeni roman o ljudskim strastima, ljubavnim trouglovima i megalomanskim ambicijama”, dodaje izdavač.
“Polazna tačka je nešto što se desilo kada sam imao dvadesetak godina”, priča Nesbø preko video linka. “Moj otac je bio vrlo racionalna osoba, vrlo pravična, imun na emocije kad treba donositi odluke. Ali zakačio se s komšijom koji je, na temelju nekog novog zakona, htio da se domogne dijela naše zemlje za sitne pare. Ocu smo rekli da stvari osmotri iz njegove tačke gledišta, a on nam je rekao da, kad se radi o tvojoj porodici, jedina tačka gledišta koju trebaš zauzeti je tvoje porodice. Nikad ranije nisam čuo oca da kaže nešto takvo. Poruka je bila da je porodica na prvom mjestu, iznad dobra i zla.”
Da bi ispleo vezu između dvojice braće koji su protagonisti romana, Nesbø se inspirisao vlastitim odnosima sa svojom braćom. Bio je dosta vezan za najmlađeg, koji je umro prije šest godina. “Zajedno smo igrali u istom fudbalskom timu, svirali u istom bendu, a kao djeca dijelili u sobi krevet na sprat”, prisjeća se.
Sveprisutna tragedija
U priči ispripovijedanoj u Kraljevstvu postoji jedna tragična komponenta, kao u svim Nesbøovim romanima. “Tragedija je uvijek dio mog pisanja. Prisutna je u romanima o Harryju Holeu; prije nekoliko godina napisao sam svoju verziju Macbetha, koja je, razumije se, tragedija; tako da je to uvijek bio važan element u mom radu. U ovom romanu, od početka se nazire neka aureola fatalnosti, ali tu je i optimizam, zato što tragedija pripada prošlosti.” Pa ipak, te tragedije povezane su s tajnama koje izbijaju na površinu, zamračujući priču.
U ciklusu o Harryju Holeu – čiji posljednji nastavak nosi naslov Nož – Nesbø je svjesno prigrlio klišeje krimi romana. “Umjesto da krenem u potragu za nečim što još nije napisano, usvojio sam tipične elemente tradicije tog žanra. Kao u Sin Cityju Franka Millera, htio sam preuzeti te elemente i dići ih na jedan drugi nivo”, objašnjava autor. “U ovoj novoj knjizi, nije bit u tome da se ne uklopim ni u jednu konkretnu tradiciju. Na fabulu su uticali priča o Kainu i Abelu, krimi roman, triler, američke porodične tragedije, a zastupljena je i priča o nemogućoj ljubavi.”
Za Nesbøa, velika razlika između romana o Harryju Holeu i ovih nezavisnih je u tome što u potonjim eksperimentiše s naratorima u prvom licu. “Na taj način ulazim dublje u duh lika, a čitalac ne zna da li da vjeruje naratoru ili ne. Takođe mi to dopušta da se služim humorom, koji u ciklusu o Harryju Holeu ne mogu razvijati na isti način, a mogu razmišljati i u drugačijem ključu. Kada koristi naratora u trećem licu, pisac je kao dirigent, dok je narator u prvom licu vrlo zanimljiv izazov zato što ne možeš promijeniti tačku gledišta.”
Iako danas pridaje krucijalan značaj stvaranju kompleksnih likova, Nesbø priznaje da su, kad je započinjao karijeru, njegove knjige mnogo više zavisile od zapleta nego od likova. “Napisao bih sinopsis, koji bi knjiga pratila i napredovala određujući ko je šta učinio. Nisam vjerovao onim autorima što govore da ne poznaju svoje likove kad započnu priču. Vjerujem da je autor taj koji kontroliše situaciju, ali kako sam sticao iskustvo, shvatio sam da izvjesna logika važi za likove koje ne možeš isplanirati na papiru. Likovi kao da ožive kad počnu pričati i djelovati. Nema u tome nikakve misterije, to je kao da pišete pjesmu: kad kreneš pisati, nosi te melodija i moraš je pratiti gdje god te odnese.”
Književnost i muzika
Stojeći s druge strane ekrana, Nesbø, odjeven u duskericu i s kariranim engleskim kačketom, odgovara iz potkrovlja svoje kuće. Crne i crvene grede premrežavaju prostranu i svijetlu prostoriju. Pozadinu čini prekrasna trouglasta stalaža s knjigama oivičena uglom krova. Sliku upotpunjuju meta za pikado i gitara koja stupa u prvi plan kad smo ga upitali o njegovom muzičkom stvaralaštvu i rok bendu Di Derre, koji upravo puni dvadeset godina postojanja. Nesbø se namjestio kao da će nam odsvirati pjesmu koju je to ujutro smislio, ali se pokajao nakon što je strugnuo tek nekoliko akorda (“ako vas jako zanima da me vidite kako sviram, preporučujem vam pjesmu koju sam nedavno napravio za seriju Exit. Napominjem vam da je video politički veoma nekorektan”). Upravo danas su ga obavijestili da se zbog pandemije otkazuju festivali na kojima je trebao svirati ovo ljeto, a to se desilo i lani. “Ova godina je jako tužna”, žali se.
Uprkos lošim vijestima i želji da pandemija prođe, priznaje da restriktivne mjere i socijalna distanca nisu mnogo utjecale na njegovu svakodnevicu. Na pitanje da li se to odrazilo na sadržaj njegovog pisanja, izjavljuje: “Pretpostavljam da jeste. Sve što ti se desi u životu, sve što pročitaš, razgovori s prijateljima i porodicom, samoća izolacije, sve to bez sumnje utiče na pisanje, ali teško je odrediti na koji način. U svakom slučaju, u Oslu je pandemija bila manje traumatična nego u Španiji.”
Nesbøova mnogostrana ličnost ne ograničava se na pisanje i muziku. Takođe je bio fudbaler i broker prije nego što se bacio na književnost. Otkako je objavio Šišmiša 1997, prodao je pedeset miliona primjeraka svojih romana, koji su prevedeni na pedeset jezika. “Kada znaš da postoje određena očekivanja u pogledu tvog rada, ne znam da li zaista možeš da ih izbjegneš i zanemariš žeđ za popularnošću. Ja sam sretnik, ne moram pisati komercijalne hitove da bih otplatio hipoteku. Imam ekonomsku slobodu da radim šta mi je volja. Kad počinjem novi projekat, želim rasti kao pisac. Ali popularnost te iskvari ovako ili onako.”