Prošla je godina otkako su mnogi uredi ostali prazni jer su njihovi zaposlenici vraćeni kućama, škole su zatvorene, a preduzeća koja se bave esencijalnim djelatnostima morala su premašiti sve svoje kapacitete kako bi zadovoljila potražnju kupaca za namirnicama i toaletnim papirom. Iako se vakcinacija nastavlja, socijalno distanciranje i nošenje maski i dalje su naša stvarnost, kao i rad od kuće. Neka pitanja se sama nameću: Kad će se ovo završiti? I konkretnije: Kako će izgledati naše novo normalno?
To su pitanja koja su se postavljala i tokom prošlih pandemija, a najviše od 1918. do 1920. godine, kada je gripa poharala svjetsko stanovništvo, odnijevši (prema jednoj procjeni) oko 50 miliona života. Ekonomisti, kao i istoričari i psiholozi, proučavali su prošlost i razmišljali o potencijalnim implikacijama koje je imala na budućnost i ono što nas čeka. Ovo je nekoliko predviđanja:
Veći broj slučajeva depresije i ostalih mentalnih bolesti
“Prošlo je više od 100 godina od završetka svjetske pandemije gripe koja je rezultirala izrazito povećanom stopom neuroloških i psihijatrijskih posljedica ove bolesti”, nedavno je u časopisu Lancet objavio Robert Yolken s Medicinskog fakulteta Johns Hopkins. “Iako je medicina od tada uveliko napredovala, danas se suočavamo s istim problemima.”
U godinama koje su uslijedile neposredno nakon pandemije gripe, kako piše Lancet, otkriveno je da su „uglavnom najopterećeniji viši centri [nervnog sistema]. Česta je izražena depresija, izuzetno je prisutna emocionalna nestabilnost, a ni samoubistva nisu rijetka pojava.” Samuel West je u svom ranijem izvještaju za Lancet napisao da je “depresija koja dolazi nakon pandemije gripe toliko česta da bi je trebalo smatrati dijelom te bolesti.”
Prema riječima Catherine Ettman, direktorice strateških inicijativa pri uredu dekana Fakulteta za javno zdravstvo u Bostonu, mentalno zdravlje je tokom ove pandemije bilo daleko problematičnije nego što je, prema dostupnoj dokumentaciji, to bio slučaj nakon drugih trauma koje su utjecale na veliki broj ljudi istovremeno. “To je vjerovatno zbog toga što se ovdje ne radi o samo jednom problemu nego imate epidemiju covida, uz strah i anksioznost oko svega vezanog za pandemiju, kao i njene dramatične ekonomske posljedice”, kaže Ettman.
Anna Meuller, sociologinja s Univerziteta Bloomington u Indijani, daje još konkretnije objašnjenje. “Uzimajući u obzir broj porodica u kojima su ljudi ostali bez posla ili su usljed pandemije izgubili svaki oblik prihoda, doći će do porasta broja djece koja žive u oskudici, neizvjesnosti i koja su doživjela stres kao posljedicu traume”, izjavila je za Science News.
„Ovi problemi s kojim se djeca suočavaju u ranoj životnoj dobi mogu imati trajne posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, te na njihova akademska postignuća u kasnijem životu. Ukoliko se ne poduzmu koraci na pružanju pomoći djeci i njihovim porodicama koje su se tokom pandemije našle u ovakvoj situaciji, govorimo o stanju koje će imati dugoročne tragične posljedice po američko društvo.”
Povratak razuzdanih dvadesetih
Pandemija 1918. godine (i prethodne slične pošasti) prvobitno je iznjedrila val strožijeg morala i niže društvene tolerancije prema rizičnim oblicima ponašanja. Iako SAD i druge zemlje imaju različite stavove u pogledu pristupa zaštitnim mjerama za vrijeme trajanja pandemije, kao i masovnom otkazivanju velikih događaja u okviru industrije zabave, sve manji broj putovanja kako unutar zemlje tako i u inostranstvo, te činjenica da sve više ljudi štedi novac umjesto da ga troši, potvrđuje tvrdnju iz prethodne rečenice.
Profesor s Yalea i socijalni epidemiolog dr. Nicholas Christakis izučava socijalno ponašanje kroz stoljeća i predviđa da će uslijediti društvena reakcija na karantin i socijalno distanciranje, baš kao što je to bio slučaj i tokom 1920-ih.
“Tokom 2024. svi ti [pandemijski trendovi] će se potpuno obrnuti”, izjavio je u članku koji je nedavno objavio Guardian. “Ljudi će neumorno tražiti socijalne interakcije.” Hoće li se to manifestirati u obliku seksualne razuzdanosti, ponašanja koje je u suprotnosti s religioznošću ili samo u vidu povećane potrošnje – ostaje da se vidi.
Christopher McKnight Nichols, istoričar s Univerziteta Oregon, slaže se s ovim predviđanjima u pogledu načina na koji bi se ljudi mogli ponašati kad ponovno bude moguće neometano izlaziti. Napomenuo je da su nakon 1918. godine sportovi poput profesionalnog bejzbola i nogometa zapravo stekli široku popularnost. Međutim, ističe “otvoreno je pitanje hoćemo li i dalje prakticirati oblike ponašanja koje smo ranije uzimali zdravo za gotovo, poput rukovanja i grljenja.”
Ekonomski bum
Tokom mračnog doba pandemije gripe, industrijski prosjek Dow Jonesa ostao je relativno solidnih vrijednosti i nije se spustio više od 5% ispod nivoa na kojem se nalazio 4. marta 1918. godine, za koji neki tvrde da je bio period kad je započela kriza. Samo osam mjeseci nakon toga, porastao je za 11%. A znamo da je nakon završetka te pandemije, između 1921. godine i kraha berze 1929. godine, američka ekonomija doživjela porast od 42%.
Pandemija covida-19 ima drugačije učinke na tržište. Tako je 23. marta Dow Jones pao za 37% u odnosu na najviši nivo na kojem je bio u februaru. No, američka ekonomija iako još nije u fazi procvata, pokazuje neke znakove da ide u tom pravcu, objavljuju se oglasi za posao i ponovno se otvara sektor uslužnih djelatnosti.
U izvještaju za Wall Street Journal, Nicholas Bloom, profesor ekonomije s Univeziteta Stanford, sugerira da je razlog za dramatičniji pad tokom ove pandemije taj što 1918. godine nije bilo lockdowna, iako su ljudi dobili upute da nose maske.
U istom izvještaju Andrew Lo, profesor financija s MIT-a, predvidio je da će ekonomija “u narednim mjesecima rasti u dovoljnom obimu i dovoljno brzo da bi mogla sustići tržište dionica”. To nije teško predvidjeti. “Za ovu svijetlu budućnost, presudnu ulogu imaju ljudi na liderskim pozicijama”, rekao je. “Ukoliko nemate vođa u ovakvim situacijama, posljedice mogu biti katastrofalne.”
Bez obzira na to, dr. Ryan Ratcliff, vanredni profesor ekonomije na Univertitetu San Diego, očekuje da će ekonomski oporavak još više naglasiti jaz između bogatih i siromašnih. „Imate veliki potencijal za potrošnju kad govorimo o ljudima s višim prihodima jer su oni suočeni s manje teškim posljedicama pandemije. To ukazuje na mogućnost da će nastupiti porast potrošnje kad budemo mogli da izađemo iz bunkera i vratimo se uobičajenom načinu života”, izjavio je za NBC. “Kad pogledate domaćinstva koja zarađuju 50.000 USD, vidite da je najviše ljudi ostalo bez posla u toj kategoriji, pa ovo stanje daleko više podsjeća na recesiju, a u odnosu na recesiju financijska kriza izgleda samo kao jedan kratki zastoj”, izjavio je Ratcliff.
Sve u svemu, ipak je optimističan, posebno kako se opet otvara zapošljavanje u sektoru ugostiteljstva. “Na isti način na koji su se naši pradjedovi borili tokom Prvog svjetskog rata, nakon čega su imali pandemiju španjolske gripe pa je onda kada je došla 1920. godine njihovo razmišljanje bilo u smislu ‘upravo smo učinili puno sjajnih stvari, to treba proslaviti!’, očekujem da ćemo takav stav vidjeti i u 2022. godini.”
U konačnici, teško je praviti poređenja i davati predviđanja za neku dalju budućnost. “Ljudi traže odgovore analizirajući iskustva s španjolskom gripom iz 1918-1919. godine iz jednog osnovnog razloga: zato što je ta pandemija završila”, kažu Mari Webel, docentica istorije na Univerzitetu u Pittsburghu, i Megan Culler Freeman, specijalista za pedijatrijske infektivne bolesti na Univerzitetu u Pittsburghu. U odnosu na ranije pandemije, ovo je ipak nešto novo, napisale su u izvještaju za Conversation.
“U naučnom smislu izuzetna složenost pandemije predstavlja ogroman izazov”, objašnjavaju. “Pandemija se dešava u vrijeme u kojem vlada globalna ekonomija koja je sada zaustavljena, a to za posljedicu ima sve veće pritiske da se društvo ponovno otvori i vrati uobičajenom načinu funkcioniranja, a pri tome govorimo o tehnološki naprednom i međusobno povezanom društvu – svemu onome što naši preci prije cijelog stoljeća nisu imali i nisu morali uzimati u obzir.”