Feixiong Cheng je počeo tragati za lijekom protiv koronavirusa u vrijeme kada je infekcija ovim virusom završila smrtnim ishodom kod svega nekoliko desetina ljudi. Bio je svjestan da vrijeme ima presudnu ulogu: Cheng, analitičar koji se bavi obradom podataka na klinici u Clevelandu, znao je kako su se u nekim sličnim situacijama koronavirusi i ranije proširili Kinom i Saudijskom Arabijom, a na hiljade oboljelih ostavilo je posljedice i po globalnu ekonomiju.
Iz tog razloga je njegov laboratorij u januaru prošle godine počeo tragati za skrivenim tragovima unutar strukture virusa, koristeći se vještačkom inteligencijom u ovim istraživanjima, kako bi pokušao predvidjeti na koji način virus napada ljudske ćelije i šta bi ga moglo zaustaviti. Tokom istraživanja jedno zapažanje postalo je posebno često: postoji mogućnost da bi melatonin mogao blokirati virus.
Melatonin, najpoznatiji kao hormon spavanja, nije bio očigledan faktor koji bi mogao zaustaviti pandemiju. Ovaj hormon je poznat po svojoj ulozi u reguliranju našeg ritma budnosti i spavanja tokom 24 sata. Kako pada mrak, epifiza našeg mozga ovaj hormon svake noći luči u krv, izazivajući san. Cheng je ovo otkriće smatrao zanimljivim. “Ova otkrića su bila vrlo preliminarna”, rekao mi je nedavno – radilo se o manjoj studiji tokom prvih dana nakon otkrivanja virusa, prije nego što je COVID-19 uopće dobio ime, u vrijeme kada se smatralo da je bitno podijeliti svaku informaciju koja bi mogla biti korisna u borbi protiv virusa.
Nakon što je objavio svoje istraživanje, Chengu su se javili naučnici iz različitih zemalja koji su smatrali da je ovo otkriće logično. Primijetili su da, pored dobro poznatog djelovanja melatonina na san, on također igra ulogu u prilagođavanju imuniteta. U suštini, melatonin djeluje kao moderator koji pomaže kontroliranje naših zaštitnih reakcija – što je jedan od osnovnih problema zbog čega i blaži oblik zaraze virusom COVID-19 može u vrlo kratkom roku prerasti u situaciju u kojoj je pacijent životno ugrožen.
Cheng je odlučio detaljnije istražiti situaciju. Mjesecima je sa svojim kolegama prikupljao podatke o pacijentima koji su se liječili u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je radio. U rezultatima objavljenim u novembru, melatonin se opet pojavio kao značajan faktor. Osobe koje su uzimale melatonin imale su značajno manje šanse da će oboljeti od virusa COVID-19, a daleko manje šanse da će nakon obolijevanja umrijeti od infekcije ovim virusom. Istraživači koji su se istovremeno bavili ovom temom na drugim lokacijama došli su do sličnih zapažanja. U oktobru je jedna studija provedena na Univerzitetu Columbia došla do zaključka da osobe koje su intubirane imaju manju stopu smrtnosti ukoliko im se daje melatonin.
(…)
Trenutno se u svijetu provodi osam kliničkih ispitivanja kako bi se utvrdilo postojanje ove korelacije između koronavirusa i melatonina. Ovo je jedna od terapija kojoj je tokom istraživanja posvećena posebna pažnja. Ako melatonin zaista pomaže, on bi mogao biti najjeftiniji i najpristupačniji lijek za suzbijanje širenja virusa. Za razliku od eksperimentalnih lijekova poput remdesivira i koktela s antitijelima, melatonin je dostupan svima kao dodatak prehrani i može se kupiti bez ljekarskog recepta. Mogao bi se uzimati odmah.
Ipak, Cheng naglašava da ne preporučuje uzimanje melatonina. Kao i svaka supstanca koja može usporiti centralni nervni sistem, melatonin nije tek neki nebitan dodatak hemijskim procesima u tijelu. Moguće je da korist koju su od njega očigledno imali neki COVID pacijenti jednostavno samo lažna korelacija – ili, možda, samo signal koji nas upozorava na nešto drugo što zapravo poboljšava šanse da pacijenti prebole virus. Cheng zajedno s drugim naučnicima sugerira da ovdje sam melatonin možda i nije presudan faktor nego da je bitnija funkcija koju melatonin kontrolira – san.
Ustvari, postoji nekoliko zagonetki o tome kako djeluje COVID-19, a sve se odnose na pitanje kako virus utječe na naš san i kako naš san utječe na razvoj bolesti. Ovaj virus može promijeniti osjetljive procese u našem nervnom sistemu, često na nepredvidiv način, ponekad uzrokujući dugoročne simptome. Bolje razumijevanje veza između imuniteta i nervnog sistema moglo bi imati ključni značaj za razumijevanje virusa i za njegovo sprečavanje.
Tokom pandemije, Odjel za neurologiju na Univerzitetu Johns Hopkins zatrpan je zahtjevima osoba koje pate od nesanice. Rachel Salas, neurolog, kaže da je na početku mislila da je ovaj nagli rast broja pacijenata s poremećajima sna bio rezultat tjeskobe koja prati tešku globalnu krizu: opterećenost brigama zbog zdravlja, ekonomskih posljedica i izolacije. No, poremećaji spavanja primjetni su širom svijeta. Prema podacima Britanskog društva za poremećaje sna, otprilike tri četvrtine stanovnika u Velikoj Britaniji imalo je neki oblik poremećaja sna tokom pandemije, a tek nešto manje od polovine stanovnika Velike Britanije spava dovoljno sati. “Tokom ljetnih mjeseci ovaj poremećaj smo zvali COVID-somnija”, kaže Salas.
Međutim, tokom posljednjih mjeseci Salas je primijetila da se pojavljuje jedan zanimljiv obrazac. Očekivana tjeskoba uzrokovana pandemijom i dalje remeti san velikog broja ljudi. No, zbunjujući simptomi javljaju se posebno među ljudima koji su se oporavili od bolesti COVID-19. “Ljudi se nakon konsultacija s doktorima opće prakse obraćaju nama jer ova bolest utječe na njihov nervni sistem”, kaže ona. Nakon oporavka, pacijenti se često žale na poremećaje koncentracije, na iscrpljujuće glavobolje, zbunjenost, mišićnu slabost, ali najčešće na nesanicu. Čini se da mnogi od ovih pacijenata nisu zabrinuti ili anksiozni zbog pandemije – bar to nisu u mjeri koja bi mogla objasniti njihove poremećaje sna. Radi se o posljedicama koje doktori počinju kategorizirati kao “dugi COVID”, kada simptomi traju dugo nakon što osoba više nije zaražena virusom. Kada je riječ o poremećajima sna, Salas sa zabrinutošću tvrdi: “Pretpostavljam da je ovo samo početak dugoročnih efekata koje ćemo imati i u godinama koje dolaze”.
Njen kolega Arun Venkatesan pokušava doći do objašnjenja na koji način virus može izazvati nesanicu. Posebno se fokusirao na autoimune bolesti i upalne procese koji pogađaju nervni sistem. U početku, kaže Venkatesan, doktori su obično pretpostavljali da su mnogi simptomi nakon infekcije virusom posljedica autoimune reakcije – pogrešno usmjerenog i ciljanog napada organizma na vlastite ćelije. To se može dogoditi u nervnom sistemu nakon infekcija izazvanih raznim virusima, a obično se radi o predvidljivim obrascima, poput Guillain-Barréovog sindroma. U danima nakon infekcije, kako nova antitijela greškom napadaju živce, slabost i trnci šire se od vrhova ekstremiteta cijelim tijelom. Koliko god zbunjujući, ovaj efekat je prepoznatljiv i predvidljiv; doktori mogu objasniti pacijentima šta se dešava i šta mogu očekivati.
No, ono što je u ovom slučaju drugačije kada je u pitanju oporavak nakon zaraze je činjenica da su obrasci sporadični jer po svojoj prirodi nisu autoimuni, kaže Venkatesan. Simptomi se mogu javiti čak i nakon blage infekcije virusom, a vremenski intervali variraju. “Vidjeli smo slučajeve kod nekolicine pacijenata koji nisu čak ni bili hospitalizirani i bolje su se osjećali nekoliko sedmica nakon obolijevanja, a onda im se stanje pogoršalo”, kaže Venkatesan. Ali, ne radi se samo o posljedicama koje se odnose na moždanu aktivnost. Na Univerzitetu Northwestern, radiolog Swati Deshmukh pratila je nekolicinu slučajeva gdje su pacijenti imali nervna oštećenja na raznim dijelovima tijela. Ona pokušava naći dokaze da sam virus možda oštećuje i ubija nervne ćelije. Poznato je da virus hepatitisa C i virusi herpesa to također rade, a neka autopsije su pokazale prisustvo virusa SARS-CoV-2 u nervima unutar mozga.
Zapravo, vodeća teorija koja objašnjava kako virus može uzrokovati tako širok spektar neuroloških simptoma u različitim vremenskim intervalima svodi se na slučajnu upalu – u pitanju je napad virusa koji je manje ciljani, a više neselektivni napad. Ovo je očigledno u stanju poznatom kao mijalgijski encefalomielitis, koji se ponekad naziva i sindrom hroničnog umora. Dijagnoza obuhvaća bezbroj potencijalnih simptoma i vjerovatno uključuje više vrsta ćelijskih oštećenja ili pogrešnu komunikaciju između ćelija. U nekim slučajevima oštećenja su uzrokovana dugotrajnim nedostatkom kisika (nakon teške upale pluća). Ali, oštećenja u komunikaciji između nervnih ćelija mogu biti posljedica upalnih procesa koji direktno utječu na funkcioniranje naših neuronskih mreža.
(…)
Osnovna funkcija sna je je održavanje kanala ćelijske komunikacije u mozgu. San se ponekad poredi s procesom protivupalnog čišćenja; san uklanja “otpad” koji se nakuplja tokom dana. Bez sna, ti se nusprodukti akumuliraju i narušavaju ćelijsku komunikaciju (kao što se to dešava kod osoba koje su razvile encefalomielitis nakon infekcije). “U ranim fazama bolesti osjećate se izuzetno umorno”, kaže Michelle Miller, profesorica koja na Univerzitetu Warwick u Velikoj Britaniji studentima drži predavanja o lijekovima protiv nesanice. U osnovi, vaše tijelo vam govori da treba spavati. No, kako infekcija napreduje, objašnjava Miller, ljudi često uviđaju da pate od nesanice, a problemi s ćelijskom komunikacijom postaju sve veći.
Dakle, cilj je da se prekine ovaj začarani krug ili da se ova situacija spriječi već na samom početku. San je blagotvoran za cijeli organizam. “San je važan za efikasno funkcioniranje imunološkog sistema a pomaže i u reguliranju metabolizma, uključujući i glukozu i mehanizme koji kontroliraju apetit i debljanje”, kaže Miller. Sve ovo se direktno odnosi i na COVID -19, odnosno faktori rizika za razvijanje teških oblika infekcije uključuju dijabetes, pretilost i apneju (prestanak disanja u snu). Čak i kratkoročno, dovoljno sna će optimizirati funkcioniranje metabolizma i maksimalno pripremiti odgovor organizma ukoliko se zarazite virusom i razbolite. Ovo bi moglo imati uticaja čak i na vakcinaciju. Vakcina protiv gripe efikasnija je ukoliko se radi o pacijentima koji su dovoljno spavali prije vakcinacije.
Ovo nas dovodi do osnovnog pitanja: da li je jedan od najočitijih propusta u savjetima koje zdravstvene institucije daju građanima izostavljanje savjeta da svi trebaju pokušati da se dovoljno naspavaju?
Jedini savjet koji je banalniji od savjeta da perete ruke je savjet da se bolje naspavate. Ali, ta tvrdnja je kliše s razlogom. San nas jača i priprema za krizu, posebno tokom kratkih i hladnih dana, kada se malo toga može učiniti da se ojača organizam. Monotonost svakodnevnice može voditi u depresiju, pribjegavanje alkoholu i drugim oblicima ugrožavanja zdravlja. Moglo bi se ispostaviti da bi standardni pandemijski savjet trebao biti nošenje maske, držanje distance i dovoljno sna.
To je savjet koji je puno lakše dati nego provesti u djelo. Asim Shah, profesor psihijatrije i bihejvioralnih nauka na Medicinskom fakultetu Baylor, smatra da je san u središtu mnogih problema koji se tiču mentalnog zdravlja a bilježi ih se sve više. „Struktura dana je u potpunosti izgubljena. To je izazvalo ogromne poremećaje u ciklusima sna”, tvrdi on. „Obično svi imaju neki raspored. Borave vani na sunčevoj svjetlosti i stvaraju melatonin i on ih na kraju dana uspavljuje. Trenutno ljudi gube interes za svijet oko sebe, izoliraju se, nemaju dovoljno fizičke aktivnosti i ne spavaju.” Depresija i anksioznost pogoršavaju nesanicu i ciklus sna se dodatno remeti.
Ovdje bi melatonin, ili drugi načini putem kojih bi se jačali efekti spavanja, mogao imati poseban značaj. Russel Reiter, profesor ćelijske biologije sa Univerziteta u Teksasu u San Antoniju, uvjeren je da bi liječenje COVID-a melatoninom već trebalo postati standard. U maju su Reiter i kolege objavili molbu da se melatonin daje svim pacijentima oboljelim od COVID-a.
Reiter proučava potencijalne zdravstvene efekte melatonina od 1960-ih, sam uzima 70 miligrama dnevno (u apotekama se preporučuje od 1 do 10 miligrama). Nakon razgovora, poslao mi je neke od svojih brojnih članaka koje je objavio o melatoninu i COVID-u, od kojih su se najmanje četiri pojavila u medicinskom časopisu Melatonin Research. Veselo ih naziva propagandom i napominje da se proučavanjem melatonina počeo baviti prije nego što sam se ja rodio (ne pitajući me koliko imam godina). „Poznajem melatonin od glave do pete”, kaže Reiter, “i preporučujem ga bez ikakve sumnje.“
Čini se da se većina naučnika koja se bavi poremećajima sna slaže u jednom: lijekovi pa čak ni dodaci prehrani neće pomoći da se lakše zaspi i duže spava. Opća je preporuka da se pokuša ustaliti ciklus proizvodnje melatonina u organizmu, umjesto što se uzimaju tablete za spavanje a onda nastavlja gledati Netflix ili u ekran telefona ležeći u krevetu. Sad kada većina ljudi nema detaljno definisan dnevni raspored aktivnosti, Shah smatra da ključ za zdrav san tokom pandemije predstavlja poduzimanje napora da se stvori dnevna rutina. Vikendom se treba buditi i ići u krevet u isto vrijeme kao i ostalim danima. Treba planirati svakodnevne šetnje. Izlaganje sunčevoj svjetlosti treba biti tokom jutarnjih sati. Gašenje ekrana treba biti sat vremena prije spavanja. I potrebno je održavati kontakt s drugim ljudima, bez obzira na fizičku distancu.
(…)
Najefikasniji način da se poboljša ritam spavanja i količina sna je da svake večeri imate mirno i tiho mjesto za odmor i da ne morate brinuti o egzistencijalnim problemima i o tome kako ćete prehraniti vlastitu porodicu. No, pandemija nas je dovela u potpuno suprotnu situaciju, stvarajući sve veću nesigurnost u okviru već postojećih i jasno naglašenih razlika između bogatih i siromašnih.