Međunarodni monetarni fond je tokom ovog mjeseca predstavio Svjetski ekonomski pregled za 2020. godinu – izvještaj kojim se daje generalni pregled svjetske ekonomije i očekivanih izazova s kojim se treba suočiti. Najnezgodnija činjenica u ovom izvještaju je ona koju Amerikanci ne žele čuti – pa čak i kad je pročitaju, odbijaju je prihvatiti: Kina je zamijenila SAD na prvom mjestu ljestvice i postala je najveća svjetska ekonomska sila. Koristeći se prilično istančanim parametrima, za koje i MMF i CIA procjenjuju da su jedinstveni i najbolji raspoloživi pokazatelji za poređenje ekonomija različtih država, izvještaj MMF-a pokazuje da je kineska ekonomija za šestinu veća od američke (24,2 biliona dolara u odnosu na 20,8 biliona američkih dolara).
Uprkos ovoj izjavi koja ne ostavlja puno prostora za sumnju, a dolazi od dva najveća autoriteta u ovoj oblasti, većina mainstream medija – s izuzetkom časopisa Economist – i dalje izvještava da je ekonomija SAD-a još uvijek najjača ekonomija na svijetu. Dakle, šta se zapravo događa?
Posve je očito da je mjerenje opsega ekonomije jedne države daleko složenije nego što to čini na prvi pogled. Pored prikupljanja podataka, potrebno je odabrati i odgovarajuća mjerila. Tradicionalno, ekonomisti se koriste mjerilima koja se nazivaju MER (tržišne kursne liste) za izračunavanje BDP-a. Kao polazna tačka uzima se ekonomija SAD-a, što odražava činjenicu da je definiranje ove metode utvrđeno u godinama koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata, a SAD su tada proizvodile gotovo polovinu svjetskog BDP-a. Za ekonomiju drugih država, ovaj metod podrazumijeva sabiranje svih roba i usluga koje proizvodi ekonomija neke zemlje, u njenoj postojećoj valuti, a zatim se taj ukupni iznos pretvara u američke dolare po trenutnom „tržišnom kursu“. Predviđa se da će u 2020. godini vrijednost svih roba i usluga proizvedenih u Kini iznositi 102 biliona juana. Kada se taj iznos pretvori u američki dolar po tržišnom kursu od 7 juana za 1 dolar, Kina će imati BDP od 14,6 biliona dolara u odnosu na američki BDP od 20,8 biliona dolara.
Međutim, ovakvo poređenje podrazumijeva da se za 7 juana u Kini može kupiti ista količina robe kao za 1 dolar u SAD-u. A to očigledno nije tako. Kako bismo lakše shvatili stanje, časopis Economist definirao je “Index Big Maca”. Kako taj index pokazuje, kineski kupac može u Pekingu kupiti cijeli Big Mac za 21 juan. Ako taj iznos iz juana pretvori u američke dolare po važećem kursu dobit će tri američka dolara za koje u SAD-u može kupiti samo pola Big Maca. Drugim riječima, prilikom kupovine većine roba, od hamburgera do pametnih telefona i od raketa do vojno-pomorskih baza, Kinezi za svaki dolar mogu dobiti skoro duplu vrijednost.
S obzirom da su svjesni da stvari stoje upravo ovako, tokom proteklih deset godina, CIA i MMF definirali su bolja mjerila koja više odgovaraju poređenjima ekonomija različitih država, a ta mjerila su nazvana PPP (paritet kupovne moći). Kao što se objašnjava u izvještaju MMF-a, PPP-om “se eliminiraju razlike u cijenama koje vrijede u različitim ekonomijama” tako da se njim vrši poređenje ekonomija na osnovu roba koje se u svakoj zemlji mogu kupiti njenom valutom po cijenama koje su važeće u datoj zemlji. Dakle, dok se MER-om daje odgovor na pitanje šta Kinezi mogu kupiti po američkim cijenama, PPP-om se daje odgovor na pitanje šta Kinezi mogu kupiti po kineskim cijenama.
Da Kinezi svoje juane pretvore u američke dolare, kupe Big Macove u SAD-u i ponesu ih sa sobom na avion da ih pojedu u Kini, poređenje kineske i američke ekonomije pokazateljima MER-a bi imalo smisla. Međutim, Kinezi kupuju Big Mac u nekom od 3.300 McDonaldsa u Kini gdje ga plaćaju samo pola cijene u odnosu na cijenu u Americi.
U objašnjenju svoje odluke da se s pokazatelja MER-a pređe na PPP u okviru godišnjeg pregleda i rangiranja država unutar svjetske ekonomije – ovi podaci su dostupni online putem CIA Factbooka – CIA je navela da “korištenje BDP-a po zvaničnoj kursnoj listi kao parametra ne prikazuje dovoljno tačno stvarni obim kineske ekonomije u odnosu na ostatak svijeta”. Stoga po njihovom mišljenju PPP “nudi bolju početnu tačku za poređenje ekonomske moći i blagostanja bilo koje dvije ekonomije”. MMF uz to dodaje da “su kursne liste daleko nestabilnije i da njihova primjena može dovesti do prilično velikih oscilacija u mjerenjima ekonomskog rasta, čak i kada su stope rasta u pojedinim zemljama stabilne”.
Ukratko, iako pokazatelji na koje je većina Amerikanaca navikla još uvijek ukazuju na to da je kineska ekonomija za jednu trećinu manja od američke, kada uzmete u obzir činjenicu da se za jedan dolar u Kini može kupiti skoro duplo više roba nego za isti iznos u Americi, vidite da je današnja kineska ekonomija za jednu šestinu veća od američke.
Što to znači? Ukoliko se samo pokušava dokazati ko je bolji, onda u tom slučaju ima smisla koristiti pokazatelje koji Amerikancima omogućavaju da se ponose svojom ekonomijom. Ali, u stvarnom svijetu, BDP neke države je zapravo struktura koja je pokazatelj njene globalne moći. Tokom prethodne generacije, kada je Kina izrasla u najveću ekonomsku silu na svijetu, zamijenila je SAD na poziciji najvećeg trgovinskog partnera skoro svake velike zemlje na svijetu (prošle godine se i Njemačka našla na toj listi).
Kina je postala najveća svjetska proizvođačka sila, uključujući i proizvodnju zaštitnih maski za lice i druge zaštitne opreme koju sada koristimo tokom ove krize izazvane koronavirusom. Zahvaljujući dvocifrenom povećanju svog odbrambenog budžeta, kineske vojne snage su bez velikih problema preuzele dominatnu ulogu i u potencijalnim regionalnim sukobima, posebno oko Tajvana. Tokom ove godine, Kina će nadmašiti SAD u potrošnji sredstava koja se ulažu u istraživanja i razvoj, čime će SAD dovesti do „prekretnice” u istraživanju i razvoju, kao i u pogledu buduće konkurentnosti SAD-a.
Da bi SAD adekvatno odgovorio na izazov koji za nju predstavlja Kina, Amerikanci moraju prihvatiti jednu neugodnu činjenicu: Kina je već prestigla Ameriku u utrci za prvo mjesto svjetske ekonomije. Nadalje, tokom 2020. godine, Kina će biti jedina velika svjetska ekonomija koja će zabilježiti pozitivan rast: jedina ekonomija koja će na kraju godine biti snažnija nego što je bila na početku 2020. godine. Nije teško predvidjeti posljedice koje to može imati i po američku sigurnost. Divergentni ekonomski rast djelovat će ohrabrujuće za ovog sve dominantnijeg geopolitičkog aktera na svjetskoj sceni.