Majsko je jutro. Smrzo sam se ko govno. Tražio sam osunčano mjesto da se ugrijem. Ukočenim prstima uzalud sam pokušavao da kresnem upaljač. Radnici su kopali ulicu, polagali cijevi u ogromne rupčage u asfaltu. Bager je trpao šljunak, oblak prašine digao se iznad zgrada u blizini. Zagušen, pod zubima sam osjetio pijesak. Radnici su se dovikivali, u gumenom čizmama izgledali su rogobatno. Takvim ljudima vjerujem, ne akademicima, scijentistima svih mogućih fela.
Poslije seanse zajebancije sa papigom Kokanom u knjižari Buybook, sjedio sam na klupi sa finom gospođom u parku preko ulice, gospođi sam plasirao gadnu iskrenu laž, ustala je, nije hodala, lebdjela je od sreće i ushita.
Poslijepodne svratio sam do Zemaljskog muzeja u botanički vrt. Sjedio sam i ispijao dobru kafu u društvu Emira Kapetanovića, konzervatora u muzeju. Ptice su cvrkutale, pričali smo u prijatnoj tišini, u fontani gnjurao se patak. Prizor me okrijepio. Izašao sam iz muzeja, noise me pod bubrege udario.
Klimao sam do tramvajske stanice, zurio u kancelariju caffea City Square.
Dugo u mesnici radi teka. Divim se mesaru, dobrom čovjeku, pripazio me da je to fantastično.
Pustoš je u meni, pustoš je moja imperija, to je sve što imam.
Gazim prema kući da isprobam novi pisaći stroj. Kucam, papir gori žešće od bijelog fosfora. Dugo sam čekao trake, konačno je situacija ok. Kad pisanje ne ide s lakoćom, izvučem papir, idem srati od muke i jeda. Grozno se osjećam. Žena u trafici mi je obećala donijeti krompiruše iz garave tepsije. Davno bih je napao, muž joj je kloc, lijevo oko ide u konus, strah me da me ne raspara nožem. Mudro držim distancu.
Aksiom avangarde je da pravi pometnju i haos. Upravo to radim konstantno i sukcesivno. Uživam kada vidim da se šupak preznojava. Grozim se praznoglavih genija. Davno sam za svoj život raspisao tender, u bescijenje ga đavolu prodao. Ono što nemam dao sam gratis. S kiflom u džepu jakne, u poderanim patikama, kralj sam rasula i ništavila.
Ugovorio sam koncert u javnoj kuhinji, neću hajrovat s parama, bar ću nešto na kašiku pojesti. Moje reference su zastrašujuće: penzioner, šizofreničar, pjesnik, usput pomalo klošar. Dobro je da me puštaju u tramvaj da uđem.
Uzeo sam poziciju vijetnamskog ratnika koji bez milosti koka američke idiote. Zlopamtilo sam po potrebi, treba samo da se sjetim nepravde i zla. Posrtanje je jedina moja škola, moj univerzitet. Hazarderski napadam mrak, odista nisam očekivao da ću ostati živ. Prosuo se deterdžent u kupatilu. Ko će to počistiti?
Gle Huse! Gdje si, Huso, jebo mačku mater!? Jao. Sretni sam nesretnik.