foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Crno-bijeli svijet

Prošle su prve dvije sedmice Putinove agresije na Ukrajinu. Na svijet se spustila gusta magla rata. U toj magli prva je stradala istina, a onda civili. Ratna, kao i svaka druga propaganda nema mjeru, ni dušu ni srce. Propagandni makijavelizam opravdava sva ratna i politička sredstva. Uhvaćen u geopolitičkom žrvnju ukrajinski narod plaća najveću cijenu a sa svakom novom raketom ili granatom račun je veći, mržnja dublja, a bolje sutra dalje, kao daleka nezamisliva budućnost. Svijet je opet podijeljen na Zapad i Istok, na dva bloka, a nove faze te podjele možemo, možda već sutra, vidjeti negdje drugdje… Tajvan, Indija-Pakistan… kod nas ili u našem komšiluku. Dok se svijet lomi, kao hljeb, preko koljena nadvoje, mnogi daju svoj doprinos da se ambis između dvije strane proširi, da se što više razdvoje dvije obale svijeta kojeg dijeli nabujala rijeka laži i mržnje.

Licemjerni Zapad je konačno dobio priliku nakon silnih invazija po svijetu, nesmiljenog razaranja društava i država, ubijanja civila, zavijanja u crno čitavih regiona, da moralizirajući bude na pravoj strani i da se pravi i ponaša kao da istorija počinje 24. februara. Trajat će to još neko vrijeme a onda će ta konstrukcija početi pucati po šavovima. Istina je da je Ukrajina pretvorena u poligon za ratne igre Zapada i Istoka, proxy rat Amerike i Rusije… nije previše važno. Poslaće Ukrajincima oružja koliko žele, a što više Stingera i Javelina pošalju to će Rusi manje koristiti avijaciju i tenkove, a više artiljeriju. A svijet će nastaviti sokoliti Ukrajince. Niko neće još zadugo pričati o ratnim profiterima, kriminalu, nasilju naoružanih huligana, i sto drugih zala koja svaki rat sa sobom nosi, kao poplava koja izbaci sve najgore što društvo ima. Uglavnom, tužna priča o tuđem i gloginjama. Ono što jeste važno je ko gine i kome je sve oduzeto. Nismo primijetili da je loše bilo kome od Europejaca sinoć u Versaju, dok su bistrili ono što mute već tri decenije. Amerika je već najveći profiter ovog rata, a Evropa će tek trebati svesti račun, ali tek kad se magla rata raziđe, a do tada – ko živ, ko mrtav.

Cancel cancel culture

Prije dvije godine kao da je bila generalna proba – kako zaustaviti svijet. Vidjeli smo kako panično gase sve, kao da gase svjetlo a ne znaju koji je prekidač pa pritišću sve redom. Uvježbali su se. Vidjeli smo to u protekle dvije sedmice. Uz sve moguće i nemoguće sankcije, cancel culture i sve u vezi s tim doživjelo je novu mutaciju pa je sada i Dostojevski kriv za bombardiranje civila u Ukrajini, i Čajkovski, Rahmanjinov… Sportisti i umjetnici svrstani su, (od)bačeni na jednu stranu, na suprotnu stranu Svijeta, u onostrano, sjenu i mrak našeg vilajeta a to je po definiciji ovaj put Rusija. Zapad sve Ruse, žive i mrtve, vraća, baca u Putinov zagrljaj. Juče je Reuters objavio da će naprimjer FB privremeno tolerisati govor mržnje protiv Rusije i pozive na smrt Putina. FB koji je dokazano istaknuti mega-profiter mržnje u XXI stoljeću, platforma koja sistematski promovira mržnju jer mržnja ispunjava glavnu misiju algoritma – odnosno prirodno glupe umjetne inteligencije – da svaki korisnik provede što više vremena na platformi kako bi konzumirao što više reklama. Eto, konačno je FB došao na svoje – sada mogu bez skrivanja i ustručavanja raditi svoj posao – stimulirati i širiti mržnju i lažne vijesti. Kao što su svojevremeno, ali ne tako davno, današnji zagovornici demokratije i međunarodnog prava legalizirali torturu.

Moralno impotentni i moralno pervertirani Zapad sankcije je usmjerio prvenstveno protiv ruskog naroda, ekonomije, kulture i svega ruskog, ne samo protiv ruske politike i Putina. I oligarha koji su, kao i Putin, bili partneri i biznismeni, i poslovali na istom tom Zapadu, sa istim onima koji im sada plijene imovinu. Ta je imovina kupljena za više para nego što je Nedžad po zakonu Branković dao za stan, bila je dovoljna vreća neoljuštenog kikirikija za malo više od 130 kvadrata. Po zakonu.

Ako je do prije dvije sedmice bilo po zakonu, kako to da sada ti zakoni više ne važe? Valjda je “slobodni svijet” baziran na vladavini zakona i demokratiji, ili je možda zasnovan na nečemu trećem, važnijem i većem. Britancima je valjao Abramovič sve do prije petnaest dana. Divan im je bio. Simpatičan nadasve. Doći će red i na bogate Arape da budu razduženi, kao Gadafi. Tekorekuć, kao da već imamo problem sa novom podjelom starog svijeta na liberalni i totalitarni imperijalizam. Odnosno na nama je da izaberemo stranu. Ne biramo između dobra i zla, niti biramo manje zlo, već biramo između zla i užasa. Da parafraziram Josifa Brodskog i Tomislava Markovića.

Dok milioni ukrajinskih izbjeglica lutaju Evropom, milioni Rusa će osjetiti sankcije prije nego zaista sve te silne mjere zabole Putina, a pored sankcija treba očekivati i različite pojave i reakcije na propagandne akcije. U Americi su zabilježeni napadi na ruske restorane čak i kada ih drže Ukrajinci ili Armeni. Kao i uvijek, najveću mržnje šire i prakticiraju oni koji se ne bore i ne planiraju boriti. Oni će svoj nepostojeći konkretni angažman pokušati kompenzirati ostrašćenom verbalizacijom mržnje, koja će opet uzeti svoj danak u krvi. Spirala zla se ubrzava i za još dvije sedmice nećemo prepoznati svijet u kojem živimo, barem neće oni koji do sada nisu imali nezadovoljstvo da upoznaju dijaboličnu prirodu politike i svijeta koji moralno i materijalno korumpirani političari za sve nas kreiraju, rekreiraju, strukturiraju, dekonstruiraju i destruiraju.

Ako, teško oboljeli od antiruske histerije zabranimo i “otkažemo”, ušutkamo Tolstoja i Dostojevskog, Čajkovskog i Prokofjeva, olovom zalijemo usta operskih pjevača, svežemo noge balerina, zapalimo knjige ruskih pisaca, ko će onda one koji dolaze poslije nas uvesti u tamu onostranog, ko će obasjati tminu svijeta sa one strane bodljikave žice. Ko će pomiriti dva svijeta? Političari? Pa oni su upravo svijet podijelili tupim nožem nadvoje, kao jabuku, prokazujući odbačenu polovicu kao otrovnu.

Propagandna histerija će vjerovatno proizvesti isti efekat kao i Putinova agresija na Ukrajinu. Kao što je Putin ujedinio, bar nakratko, vječno šarenim interesima razjedinjenju Evropu, i NATO, tako će antiruska propaganda ujediniti Rusiju, na čelu sa Putinom.

Kada neko otkaže nastupe sopranistice Anne Netrebko u Metropoliten Operi i zamijeni je Ukrajinkom Liudmylom Monastyrskom nije time umanjio patnje nevinog ukrajinskog naroda niti pomogao ukrajinskim braniocima, ali je srušio most preko kojeg će prije ili kasnije neko morati preći. Rušenje mostova jeste vojna taktika, ali to je za društvo – put bez povratka. Jer na mjestu svakog srušenog mosta među ljudima sam od sebe iznikne i izraste golem zid, koji nas odvaja od onih drugih. Da ih ne vidimo, njih u mraku, mi vojnici svjetla.

Dok gledamo patnje, stradanje i smrt Ukrajinaca, proces dehumanizacije Rusa je počeo na naše oči koje kao da su za tu sliku širom zatvorene. Zbog nehumane i agresivne politike i prakse ruskog lidera Putina, koji kao i ova naša balkanska gamad drži zatočene svoje građane, kao dobrovoljne taoce, u zarobljenoj državi. I on je kao i Vučić, Dodik, Čović, B Izetbegović opljačkao prvenstveno svoj narod, a sad Putin kao na pokretnoj traci šalje svoje u klaonice u kojima će i klati i biti zaklani. Davno smo naučili, bar neki od nas, da ne vjerujemo političarima koji mašu zastavom jednom rukom a drugom dave narod u čije ime mašu zastavom.

Počele su igre bez granica, najviše bodova osvajaju oni koji unište i ubiju najviše. Mržnja je konjunkturna i posebno se boduje. Ostajemo zajedno sami, svako na svojoj strani, da živimo u binarnom svijetu, crno-bijelom svijetu bez boja da bismo završili svi skupa u sveopštem sivilu.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog