foto: Dženat Dreković/NOMAD

Marković: Srpski svet je lep kada sanjamo

Povodom Božića, najradosnijeg hrišćanskog praznika, crkveni oci uputili su čitav niz blagočestivih poslanica, poruka i pouka svojim duhovnim čedima. Izgleda da se nešto čudno desilo jerarsima Srpske pravoslavne crkve, umesto uobičajenih izjava o naciji, porodičnim vrednostima, majčici Rusiji i ćerčici Srbiji, dekadentnom, obezboženom Zapadu koji bi da nam zatre naš pravoslavni identitet – vernici su ove godine imali priliku da čuju neke bizarne, čudnovate poruke na kakve uopšte nisu navikli. Obraćanja patrijarha, vladika, igumana, protojereja, đakona i ostalih crkvenih dužnosnika izazvala su pravu sablazan među pastvom koja još nije uspela da se sabere, a ni da odgonetne na kojim su drogama njihove duhovne vođe.

“Ako čovek ne kaže u srcu svome: ‘U svetu smo samo ja i Bog’, neće imati spokoja”, poručio je vladika Žbirinej.

“Vlastodršci koji prisiljavaju čoveka da vrši nečasna i za dušu štetna dela ne mogu da zagospodare njegovom dušom, koja je stvorena samovlasnom. Oni mogu da vežu telo, ali ne i slobodu volje. Slovesan čovek je gospodar svoje volje, jer ga je takvim stvorio Bog, koji je jači od svake vlasti, prinude i sile”, propovedao je episkop Skarabudžije ispred sedišta vladajuće partije.

“Čovek je dužan da umre u odnosu na svoga sabrata, kako ga ne bi osuđivao za nešto”, objavio je vladika Litrofan sa amvona na Instagram profilu.

Pas je veći od mene

“Ljudi koji nisu zadovoljni onim što imaju za opstanak, nego streme ka većem, predaju se u ropstvo strastima koje uznemiruju dušu i unose u nju pomisli i maštarije, po kojima ono što se ima jeste loše. I kao što predugačke haljine ometaju takmičare pri trčanju, tako i želja za prekomerenim imetkom sprečava duše da se podvizavaju, pa i da se spasu”, poručio je pastvi mitropolit Lovanikije, dok je blago iz crkvenog čekmedžeta razdavao potrebitima.

“Pas je veći od mene, jer i ljubavi ima i nikog ne osuđuje”, oglasio se iguman Metadonije iz azila za napuštene životinje.

“Nađemo li u svom srcu i tračak mržnje prema ikome, ma zbog kakve njegove nepravednosti, shvatimo da smo još uvek daleko od ljubavi prema Bogu. Jer ljubav prema Bogu nipošto ne trpi mržnju prema čoveku”, proslovio je protojerej Ratanasije, mada su njegove reči ostale pomalo zaglušene eksplozijama petardi, vatrometa i sirenama automobilske kolone koja je proslavljala badnje nešto.

“Osornog čoveka, čak i ako mrtve vaskrsava, Bog ne prihvata”, javio se mitropolit Antilopije s one strane groba.

“Pođi večeras na groblje i grdi umrle. Pođi opet ujutru i pohvali ih. Vidiš li koliko si ih vređao i ništa ti nisu odgovorili, i koliko si ih hvalio i opet ti ništa nisu odgovorili; tako i ti, ako želiš da se spaseš, budi mrtav: kao ovi umrli, nemoj imati na umu ni nepravdu ni slavu ljudsku, i moći ćeš da se spaseš”, govorio je vladika Pohotije u vetar.

“Kada neko biva hvaljen, treba da se seti svojih grehova i da ima na umu da nije dostojan toga što je rečeno”, lakonski je dao pouku ava Škartemije.

“Ako Boga ljubite sasvim sigurno ćete ljubiti i svoga bližnjega. I tada više nećete moći samo gomilati novac, već ćete njime hteti bogougodno raspolagati pomažući onima koji su u potrebi”, izjavio je episkop Sifontije na konferenciji za sito i digitalnu štampu.

“Ako se neko ne potčini svim stvarima sveta, ne može biti hrišćanin”, dometnuo je protosinđel Anlasergije.

Pretovareni brod

“Srce je samo jedna mala posuda, pa ipak u njemu su zmajevi i lavovi; u njem su opasne zvijeri i izobilje svih zala. U njemu su neprohodni i krivi putovi i duboke provalije su u njemu. No, jednako tako, u njemu je Bog i u njemu su anđeli. I Život je u njemu i Kraljevstvo. I svjetlo također. U njemu su i apostoli, i nebeski gradovi, i nepresušni izvor milosti. Sve su stvari u tom majušnom prostoru”, obratio se vernom narodu vladika Buđelarije sa klinike za kardiovaskularne bolesti.

“Blažen je onaj vernik koji sebe smatra smetištem svih”, ustvrdio je otac Bludilije iz tajne kuće.

“Ako zeliš biti Hristov sledbenik ne dopusti da ti dušu obuzima strast za posedovanjem. Sledbenik koji poseduje mnogo toga sličan je pretovarenom brodu: valovi briga navale na nj i on tone u duboko more jada. lz ljubavi prema novcu rađaju se mnoge strasti, te se s pravom naziva ‘korenom svih zala’ (1 Tim 6,10)”, poručio je crkveni rizničar Lakomije.

Njegovo preosveštenstvo vladika Karambolije obratio se stadu nizom kratkih, ali sadržajnih apoftegmi: “Dužan je čovek da umrtvi sebe za svaku zlu stvar, pre nego što napusti telo, kako ne bi nikome naneo zlo. Ako čovek nema u svome srcu osećanje da je grešan, Bog ga neće uslišiti.  Onaj ko nosi vlastite grehe, ne vidi grehe svoga bližnjega. Nauči gledati svoje misli s distance. Da nisam uništio sve, ne bih mogao sebe izgraditi. Ako čovek stvori novo nebo i novu zemlju, ne može ostati bezbrižan. Ne možeš postati hrišćanin ako ne postaneš kao oganj koji sav plamti”.

Hrana za večni oganj

Patrijarh Profitije održao je prigodnu besedu, obraćajući se poglavito ratnim i poratnim profiterima, članovima političko-kriminalne oligarhije, moćnicima i silnicima, poslovnim ljudima koje ne treba pitati za prvi milion i sličnim ktitorima crkve: “Želeo bih da malo otpočineš od nepravednih dela i da svojim pomislima daš vremena da se prisete kakvom cilju stremi slično staranje. Ti imaš mnogo desetina obradive i zasađene zemlje, gore, polja, doline, reke, livade. Šta će, međutim, biti kasnije? Zar te ne čekaju svega tri lakta zemlje? Zar neće biti dovoljna težina nekoliko kamenova da sačuva ubogo telo? Zbog koga se trudiš? Zbog čega činiš bezakonje? Zašto svojim rukama sakupljaš ono što je besplodno? O, da je samo besplodno, a ne i hrana za večni oganj.

Hoćeš li se ikad otrezniti od tog pijanstva? Hoćeš li ozdraviti svoje pomisli? Hoćeš li doći sebi? Nećeš li dovesti pred oči sudilište Hristovo? Čime ćeš se opravdati kad te okruže onepravđeni i zavape protiv tebe pred pravednim Sudijom? Šta ćeš, dakle, činiti? Kakve ćeš zastupnike unajmiti? Kakve ćeš svedoke izvesti? Kako ćeš izigrati neobmanjivog Sudiju? Tamo nema besednika, niti ubedljive krasnorečivosti kojom bi se pred Sudijom mogla sakriti istina. Tamo te ne prate ni laskavci, ni novac, ni dostojanstvo čina. Ostaćeš sam, bez prijatelja, bez pomoćnika, bez zaštitnika, bez odgovora, postiđen, ražalošćen, očajan i napušten, zastrašen.

Ma gde da pogledaš, svuda ćeš videti jasne prizore rđavih dela: suze siročadi, uzdahe udovica, isprebijane siromahe, namučene sluge, ozlojeđene susede. Sve će se pobuniti protiv tebe i okružiće te sramno mnoštvo tvojih zlodela. Za telom sledi senka, a za dušom slede gresi, koji jasno izobražavaju njena dela. Stoga tamo nema mesta opovrgavanju i zatvaraju se i najbestidnija usta. Jer, dela svakog čoveka svedoče sama za sebe i bez ispuštanja glasa, pokazujući se onakvima kakvima smo ih i činili. Kako da predstavim svu strahotu pred tvojim očima?

Ukoliko me čuješ i ukoliko primaš k srcu, seti se dana u koji će se otkriti gnev Božiji s neba (Rim. 1,18). Seti se dana u koji će se otkriti slavni dolazak Hristov i u koji će ustati oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda (Jn. 5,29). Tada će nastupiti večni stid grešnika i jarost ognja koji će progutati protivnike (Jev. 10,27). Neka te rečeno ražalosti, a ne zapovest o davanju. Kako da utičem na tebe? Šta da ti kažem? Carstvo ne želiš, a pakla se ne plašiš. Gde da tražim iscelenje za tvoju dušu? Ukoliko te užasno ne plaši i radosno ne privlači, svakako će biti da govorim sa kamenim srcem”.

Srpski pravoslavni san

Gleda i sluša prosečan pravoslavac svoje duhovne vođe i čudom se čudi. Kakve su ovo poruke? Sve nešto budiboksnama. Mimo sveta. Zlo i naopako. Sa zla na gore. Sačuvaj me Bože i sakloni. Strava i užas. Čuda i pokore. Ovako nikad nije bilo. Šta im bi? Da nisu, ne daj Bože, poverovali u Boga? Ko zna. Pitaj Boga. Đavo će ga znati. Nisu tu čista posla. Izgleda da je tu đavo umešao svoje prste. Prosto nisam pametan. Da mi je ovo neko ranije pričao, ne bih mu verovao. Ako crkveni jerarsi ovako nastave da šire hrišćanske poruke, ostaćemo brzo bez nacionalnog identiteta, Kosova i ostalih svetinja.

Izmučen prevelikom dozom hrišćanstva na koju nije navikao, prućio se pravoslavac na trosed u dnevnoj sobi i usnuo snom pravednika. A u snu – sve normalno, kako srpski bog Marsenije zapoveda. Patrijarh u Božićnoj poslanici opštemestaši, kao i obično, a u intervjuu za državotvornu “Politiku” srbuje, kao što je red i običaj, laže kako se crkva ne bavi politikom, leleče o ugroženom srpstvu i okomljuje se na rodno osetljivi jezik kao najvećeg neprijatelja srpskog naroda, koji zagovaraju isključivo nekakve bednice i jadnice.

Episkop Irinej Bulović dao tradicionalni božićni intervju Miloševićevom Gebelsu Miloradu Vučeliću za njegov nedeljnik “Pečat”. Kao što je red i običaj, vladika bački je udario u veličanje Rusije i Putina, napade na nešto što Irinej i Putinovi propagandisti zovu Antirusija, napenalio Crnu Goru i izmišljenu crnogorsku naciju, raspalio verbalnim kartečom po Violi fon Kramon i celoj Evropi, dao se na nedavanje Kosova, odbranu Republike Srpske i ratnog plena, na satanizaciju svakog drugačijeg mišljenja, crtanje meta drugosrbijancima i ostalim izdajnicima, i tako dalje, i tome slično i prilično.

Za to vreme, dok se duhovnici klanjaju vrhovnoj boginji Naciji, vernici seku čitave šume u čast Isusovog rođenja, pale lomače od oblica i automobilskih guma na kojima spaljuju Hrista, lansiraju buriće u nebesa u okviru srpskog svemirskog programa “Naša NASA”, pevaju tradicionalne božićne pesme kao što su “Božić je, pucaj u džamije” i “Ustajte, balije”, i ispaljuju rafale na bošnjačke kuće. Sve je na svom mestu u najboljem od svih svetova. Srpski svet je lep kada sanjamo.

Tomislav Marković

Marković: Babunske reči
Marković: Večno prokletstvo
Marković: Vašar privida
Marković: Debate o Evropi
Marković: Niotkuda vrata
Marković: Đavolje pleme
Marković: Vremensko nevreme
Marković: Lice i naličje
Marković: Vera i osećajnost
Marković: Četnički apokrifi