Gudžević: Žensko, a muško

U djetinjstvu sam više puta slušao kako bi neka djevojčica rado postala muško i kako joj nije milo što je žensko. Moja vršnjakinja Sabiha nosila se mišlju da, ako ikako mogne, postane muško. Ništa nije marila za to što bi morala ići u vojsku, sviđalo joj se i da u svatovima bude stari svat. Muška djeca su se školovala, ženska su ostajala na selu nakon što bi završila četiri razreda škole. Često ni ta četiri ne bi bila završila, da roditelji nisu morali plaćati kazne za nepuštanje djevojčica u školu. Djevojčice su bile smatrane tuđom kućom, ponekad bi se čulo da bi rodbina neke kuće u kojoj se rodi žensko dijete znala teleološki čestitati: neka je živa i zdrava, a vama neka je sretan zet! Diskriminacija ženske djece nije ni danas iskorijenjena.

Postojalo je čudnovato vjerovanje u jedan način da se postane muško ako si žensko, i taj je način bio smatran neupitnim i sigurnim, iako nije postojao nijedan muškarac na koga bi se moglo pokazati da je nekada bio žensko. Svejedno, taj je način bio smatran pouzdanim, samo ga je trebalo valjano primijeniti. Način je bio ovo: kad se pojavi duga, djevojčica treba da otrči do potoka gdje duga pije vodu i ondje svoje gaće prebaci preko duge. To se ondje može učiniti, dugin luk je dohvatljiv i ženske gaće se mogu rukom preko njega prebaciti.

Onda sam u četvrtom osnovne naišao na priču “Duga” Dinka Šimunovića. U njoj djevojčica Srna hoće da bude muško, i tamo je duga ono gdje se to čini. Ali nema tamo prebacivanja gaća, ima samo protrčavanja ispod dugina luka. Pročitao sam žalosnu priču Sabihi, a ona mi je rekla da taj Dinko ne valja ništa. Jer je, kazala je, barem triput protrčala ispod duge koja je bila jedanput na ovom, drugi put na tom, a treći put na onom potoku. Potoka u Grabu ima tri, potočiće nećemo računati. I rekla mi je da je od naše tete Behdžide čula da drugi put, prije no potrči da prođe ispod duge, mora preskočiti zmiju. Pa se začudila: ada đe da ja nađem zmiju kad ja hoću, zmija se pojavi kad zmija hoće, a neće kad duga ide iz jednoga potoka u drugi. Ako ne nađeš zmiju, a ti trči na potok te svoje gaće prebaci preko fruge, tako je Behdžida zvala dugu. Nema ti druge, ako hoćeš da od šćeri budeš sin.Kasnije sam naišao na zmiju koja čini da se muško vrgne u žensko, i da se žensko vrgne u muško. Zapravo se radi o dvjema zmijama koje preobražavaju muško u žensko, i žensko u muško. Kod Ovidija, u trećoj knjizi Metamorfosa, u povijesti o vraču Tiresiji.

Naime, jednom u šumi, raspalio motkom je svojom
Dvije zmijurine koje u putenom bijahu spoju,
Pa od muškarca je čudom u trenu se stvorio žena,
Ženujuć sedam jesèni; a osme ih ponovo vidje:
“Udarcem ako po vama tolika se razbudi snaga,
Snaga da rod udaračev u suprotni mijenja se odmah,
Sad ću vas lupiti opet!” I mlatnuvši ponovo guje,
Pređašnji lik mu se vrne i prirođen oblik rođenjem.

Kao šuma gdje je Tiresija udario zmije u parenju, navodi se, čas Kitajron u Bojotiji, čas Kilena u Arkadiji. Tiresija je, kao stručnjak za mušku i žensku spolnost i pohotu, na pitanje Jupitera i Junone uživaju li u ljubavnom spoju više muškarci ili žene, odgovorio da devet desetina ljubavnog užitka pripada ženi, a tek jedna muškarcu. On je za takav odgovor bio stručan, jer je sedam godina bio žensko. Filološko-zoološka primjedba da nakon sedam godina nije moguće vidjeti iste zmije u parenju, nije ovdje mjerodavna. Jupiter, iliti Zeus, Tiresijin je odgovor shvatio kao uvredu za svoju muškost, pa je Tiresiju oslijepio, a Junona mu je sljepilo nadomjestila proročkim moćima. Vid mu nije mogla vratiti, jer božanska hijerarhija ne predviđa poništavanje odluke, dopušta samo nadomješatanje nekim darom. Tako se jedna šaljiva rasprava na Olimpu završila tragičnom kaznom, pa ustoličenjem novog proroka.

Ovidije voli priče o pretvaranju ženskog u muško i muškog u žensko. Na njegove povijesti su nadovezivane brojne teorije o defloraciji, o hermafroditizmu i slično. Promjena spola je u Antici, prije svega teološko-religijski, potom prirodnjačko-naučni te najzad književni fenomen, da bi kao ovaj potonji bio uvršten u metamorfičku pjesmu. U devetoj knjizi Metamorfosa, nalazi se, naslonjena na Nikandra, strašna povijest o Ifidu, koji je rođen kao žensko, ali je djetetu majka dala muško ime Ifid, u strahu da joj muž, otac djetetov, ne ubije žensko dijete, kako je najavio dok je još bila trudna. Ifida je voljom boginje Iside, koja je Ifidinoj majci uslišila molitvu, na dan vjenčanja sa djevojkom Jantom, bila preobražena u mladića. Isida je zaštitnica onih koji su pod velikom brigom i strepnjom, i boginja majčinstva, ozdravljenja i magije.

Ovako je ona u svom hramu uslišila molitvu Ifidine majke Teletuse:

Čini se, boginja drmne svoj oltar, i stvarno ga drmnu,
Vrata zadrhtaše hrama, zasvijetliše rogovi posve
Mjesecu slični, te potom čegrtaljke jeknuše zvuci.
Iako bezbrižna nije, no hrabrena radosnim znakom,
Krene se majka iz hrama i Ifida s njome u pratnji,
S korakom dužim no dotad; bez bijele boje u licu,
Tijelo je jače no dosad, ogrubjelo lica na njemu,
Rasute kose na glavi okratile posve se sada,
Snagom je jače od snage što ima je žena. Jer sad je
Dječak što djevojka bješe!

Ono što su nekada činile zmije i božanstva, u naše vrijeme čine državni službenici. Poznajem nekoliko osoba koje državne službe vode kao žensko, a oni su muško, a znam i jednu koja je preko trideset godina za državu bila muško, a nije bila muško, no je bila žensko. Slučaj Jovane T. iz Zrenjanina jedan je od primjera državne nebrige za građanski status građana. Jovana je upisana kao Jovana, ali joj je dodijeljen jedinstveni matični broj iz kojega se može očitati da je muško. U Srbiji je takvo razlikovanje još na snazi, u nekim zemljama više nije. Jovana je vođena kao muško preko 30 godina. Nije ni znala da je za državu muško, dok nije dobila poziv za regrutaciju. Prije punoljetstva nije ni podnosila zahtjev za ličnu kartu, pa nije ni znala da se vodi kao sin svojih roditelja. Kad je dobila poziv za regrutaciju, u vojni odsjek joj je otišao otac i objasnio da nema u njegovoj kući regruta. Aha, rečeno mu je, to je zbog pogrešno dodijeljenog JMBG-a. Onda je Jovana otišla u MUP i pitala može li joj se promijeniti JMBG. A ne, rekli su joj, ne možete to mijenjati kad vi hoćete. Ona je u međuvremenu imala nove dokumente, produžavala važnost starih, a matični broj je samo preseljavan iz jedne isprave u drugu. Kad je dobivala poziv za vojsku, otac, koji je poznavao ljude iz vojnog odsjeka, svaki put bi svoju kćerku uspijevao osloboditi takvog služenja narodu i domovini. Svejedno, kad je napunila 26 godina, dobila je posljednju opomenu za odlazak na odsluženje kadrovskog roka. Za sve to vrijeme, na pozivima je uredno stajalo njeno žensko ime Jovana. Kad je Jovanin otac otišao s pozivom referentu odakle je poziv poslan, i upitao, pa zar ne vidite da se osoba zove Jovana, dobio je odgovor da se oni ravnaju ne po imenu nego po matičnom broju. Ali nikome iz službe nije padalo na pamet da Jovani promijeni JMBG. Kad je uvelike prešla tridesetu godinu, i otišla da preda zahtjev za novu ličnu kartu, nadležna službenica joj je rekla da ona više ne može imati dosadašnji matični broj, te da mora podnijeti zahtjev za njegovu promjenu. Pola godine je imala potvrdu da je “u proceduri”, pa je onda dobila novi matični broj, iz kojega se vidi da je žena. Nije trčala ispod duge, nije udarala zmije u parenju, ali je imala napismeno da nije ono što jeste.

Sinan Gudžević

Gudžević: Maksim i Goethe
Gudžević: Muhamed Mule Musić
Gudžević: Musić i zatvori
Gudžević: Carevac
Gudžević: Auto na korzu
Gudžević: Majka Vesna
Gudžević: Šuma parodija
Gudžević: Glotalni ploziv
Gudžević: Tuga za jugom
Gudžević: Gatara iz pampa
Gudžević: Rudi Belin
Gudžević: Pelé
Gudžević: Pessoa i Pelé
Gudžević: Greška i omaška
Gudžević: Tri knjige
Gudžević: Rima uz gusle
Gudžević: Varave gusle
Gudžević: Smrt u Parizu
Gudžević: Vodeničar Sinan
Gudžević: Vodeničko kolo
Gudžević: Vječni Marko
Gudžević: Ćemal Filiz
Gudžević: Penelopin razboj
Gudžević: Sudbina vune
Gudžević: Duga Poljana
Gudžević: Safet Koca
Gudžević: Aharon Shabtai
Gudžević: Iris Hefets
Gudžević: Stella Meris
Gudžević: Moni Ovadia
Gudžević: Bećo i vino
Gudžević: Zoran Bojović
Gudžević: Mirsad Fazlagić
Gudžević: Nikola Nikić
Gudžević: Bili libar, dva
Gudžević: Maja i Fusako
Gudžević: Mei Shigenobu
Gudžević: Maja i Jadranka
Gudžević: Sidran i mačke
Gudžević: Meho u Haagu
Gudžević: Hugo Grotije
Gudžević: Tumači
Gudžević: Tri pisma
Gudžević: Grad blizanaca
Gudžević: Vehid i Zaim
Gudžević: Sova i mečka
Gudžević: Zlato na Rogozni
Gudžević: Riotinto i Rio Tinto
Gudžević: Bojan Bujić
Gudžević: Honduras Vučelić
Gudžević: Goran Simić
Gudžević: Atif Džafić
Gudžević: Vojo Stanić
Gudžević: Juan Rulfo u Grabu
Gudžević: Mastilo od gljiva
Gudžević: Martijal i gljive
Gudžević: Prajina pekara
Gudžević: Gazinski glasnik
Gudžević: Dachau u Danasu
Gudžević: Amerik Blum
Gudžević: Aida Kožar
Gudžević: Piton i Tapi
Gudžević: Brano i Dubioze
Gudžević: Glad u Gazi
Gudžević: Treći septembar
Gudžević: Damir Ibrahimović
Gudžević: Gaza i poezija
Gudžević: Vincenzo Mura